subota, 30. siječnja 2016.

ANALIZA ODGOVORA TUŽENE RS

Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice...

ANALIZA ODGOVORA TUŽENE RS

Na osnovu člana 102 ZOPP-u RS, stav 1, iznosim svoje stavove o navodima tužene Republike Srpske i to prvo Odgovor od 26.05.2014. te citiram:
"U odgovoru na tužbu kao zastupnik po zakonu tužene Republike Srpske ističemo slijedeće. Ostajemo kod odgovora na tužbu iz svih navoda istaknutih u predmetu 039222 do donošenja rješenja isti broj od 19.03.2014. Dakle osporavamo osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva ističemo i prigovor zastare potraživanja predlažemo da se na glavnoj raspravi provede dokaz čitanjem spisa Osnovnog suda u Bijeljini broj 039976 i 034147. Predlažemo da sud tužbeni zahtjev tužioca odbije u cijelosti kao neosnovan i tužnoj dosudi troškove parničnog postupka koji zasada iznosi 2000 maraka - izrada ovog odgovora na tužbu."

RADITE KAKO VAM JA KAŽEM ILI ĆU VAS UKINUTI...


Vidljivo je da se tužena u ovom takozvanom odgovoru poziva na neki drugi odgovor i neke navode navodno istaknute u drugom predmetu 039222 gdje kao možda postoje neki razlozi i činjenice koji su obavezni po zakonu. Međutim tužena iako se poziva na drugi odgovor traži troškove za izradu ovog odgovora što je krajnje nelogično. Takođe se ističe i prigovor zastare potraživanja bez ikakvog obrazloženja po kom članu kog zakona je i kada nastupila zastara potraživanja. S tim u vezi navodim da je prema ZOO, rok za zastarjevanje 5 godina a prekida se računanje po više osnova, među kojima je i podnošenje tužbe a apsolutni rok zastarjevanja je 10 godina.
Dakle podvlačim, tužena traži troškove za ovaj odgovor a poziva se na navode iz drugog odgovora no da vidimo sada šta se i da li se uopšte išta nalazi u tom odgovoru iz druge tužbe. Taj takozvani odgovor od 26.02.2013. godine takođe citiram:
"U odgovoru na tužbu ovo Pravobranilaštvo kao zakonski zastupnik tužene ističe slijedeće. Osporavamo tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tužioca u cijelosti kao neosnovan. Osporavamo osnove i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Predlažemo da sud nakon provedenog postupka tužbeni zahtjev tužioca u cijelosti odbije kao neosnovan."
Vidljivo je da ovaj takozvani odgovor sadrži 4 proste rečenice, još je prazniji od onog prethodnog praznog odgovora i u njemu ne postoje nikakvi razlozi niti činjenice niti su predloženi bilo kakvi dokazi u skladu sa ZOPP-u član 71, stav "(2) Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te pravni osnov za navode tuženog." Istina je da je u prethodno citiranom odgovoru, odnosno onom koji je hronološki nastao poslije ovoga, tužena predložila dva spisa kao dokaz ali bez ijednog argumenta, šta oni po njenom mišljenju dokazuju koju činjenicu.
Takođe je bitno istaći da se u prvoj tužbe radi o materijalnoj šteti za uništavanje programskog koda i sud je upravo i razdvojio tužbe zato što nemaju dodirnih točaka, odnosno u drugoj tužbi je u pitanju isključivo nematerijalna šteta zbog diskriminacije, nanesene štete zbog oduzetih prava, povrede ugleda i časti, tako da nema nikakvih šansi da se argumenti iz jedne tužbe mogu koristiti u drugoj tužbi.
Tužena nigdje ne pominje ni računar ni povredu prava, ni da li je oduzela računare, ni da li odgovorna za uništavanje, ni da li je povrijedila neka prava, niti navodi bilo kakvu riječ, bilo kakvu činjenicu iz koje bi se moglo zaključiti bilo šta o sadržaju tužbi.
Nadalje, to što su tužbe razdvojene, predstavlja dodatno opterećenje za podnosioca vezano za odredbe ZOST-a. Potrebno je dakle platiti dva puta po 10000 maraka ili dostaviti dokumentaciju, odnosno steći uslove da se na osnovu zakona stranka oslobodi od plaćanja taksi što nije nimalo jednostavno a sa druge strane tužena se hladno poziva na odgovor iz druge tužbe a sud sve to prihvata kao regularno iako nijedan odgovor ne sadrži ništa od obaveznog iz zakona.
No tužena je dostavila još jedan podnesak kao odgovor na preinaku tužbenog zahtjeva 09.10.2014. pa da vidimo da li on možda sadrži nešto od obaveznog iz zakona o parničnom postupku:
"Osporavamo tužbeni zahtjev tužioca koji nam je dostavljen uz dopis suda od 30.09.2014. godine iz svih navoda, razloga i prigovora istaknutih u odgovoru na tužbu. Dakle ostajemo kod svih navoda, prijedloga i prigovora istaknutih u odgovoru na tužbu i podnescima tokom postupka i predlažemo da sud nakon provedenog postupka tužbeni zahtjev tužioca odbije u cjelosti kao neosnovan i tuženoj dosudi troškove parničnog postupka opredjeljene u odgovoru na tužbu + po 2000 maraka za izradu svakog podneska."
Osim što se u cijelih 6 redova dva puta ponavlja šablonski izraz "ostajemo kod svih navoda, prijedloga i prigovora" ovaj podnesak ne sadrži ama baš ništa od onog što je predviđeno zakonom, odnosno niko ko bi pročitao bilo koji od ova 3 takozvana odgovora ne bi imao pojma o kakvim se događajima radi o kakvoj šteti, odnosno kakvi su tužbeni zahtjevi u pitanju a po svoj prilici, to ne znaju ni oni koji su sastavljali odgovore jer se radi po sistemu copy - paste.

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

 

ponedjeljak, 25. siječnja 2016.

OTIMANJE DOKAZA O KRIMINALU REŽIMA

Danima poslije pretresa me je nadzirala i pratila policija te stražarila u 3 smjene pred kućom 24 sata na dan. Trojicu od stražara sam pozivao na kafu i pivo što su isti odbili a ragistarska tablica jednog od korištenih vozila čije slike imam je 729-M-117. Da li je OT Bijeljina naredilo nadzor nad objektima, praćenje i pretresanje ???

OTIMANJE DOKAZA O KRIMINALU REŽIMA




Veza : T14 0 KT 0000948 10 dana 06.12.2010. od okružnog tužioca Šabić Murisa
Navedenim dopisom od 06.12.2010. OT Bijeljina daje saglasnost za povrat oduzetih računara Dell UBEC 150966 i Compaq 814DYSZ02R0, oduzetih poslije prijave za "Ugrožavanje sigurnosti" a koji su preuzeti dana 22.12.2010. bez kontrole ispravnosti, te očekujem da mi odgovorite za potrebe parnice 80 0 P 056780 14 P, pred Osnovnim sudom u Bijeljini, čiji je nastavak zakazan za 21.01.2016 i to na sva postavljena pitanja kako ne bih bio prisiljen tražiti odgovore i svjedočenje naredbom suda :
1) Dana 15.12.2010. sam predao u OT Bijeljina Obavještenje i zahtjev (za kontrolu ispravnosti) te me zanima da li je OT Bijeljina potom provjerilo na bilo koji način da li su navedeni računari bili ispravni prije povrata ?
2) Dana 13.05.2010. OT Bijeljina se usprotivilo povratu računara sa obrazloženjem da je potrebno da isti ostanu u depozitu do okončanja istrage, te od vas očekujem da me shodno ZKP-u obavjestite da li su od 13.05.2010. do 06.12.2010. vršene istražne radnje na deponovanim računarima, te ako jesu da mi o tome dostavite dokumentaciju.
3) Ako u tom periodu nisu vršene istražne radnje (otvaranje, pregled ili vještačenja) molim da mi odgovorite zašto je bilo potrebno računare zadržavati narednih 6 mjeseci ???
4) Iz Rješenja o povratu, Okružnog Suda u Bijeljini od 08.12.2010. vidljivo je da su računari deponovani 29.03.2010. te očekujem da me obavjestite da li su nad istim vršene istražne radnje od tog dana do 13.05.2010. ???
5) S obzirom da zahtjev za deponovanje od strane CJB Bijeljina uz saglasnost okružnog tužioca ima datum 25.03.2010. a računari su odneseni 24.03.2010. to proizilazi da su bili izvan depoa cijelih 5 dana te očekujem da mi odgovorite gdje su bili smješteni računari u periodu od 24.03.2010. do 29.03.2010. imena osoba koje su ih nadgledali te da li je izvršena kontrola ispravnosti prije smještaja u sudski depo ???
6) Da li je OT Bijeljina naložilo pregled računara, bekapovanje (kopiranje) podataka sa hard diska u periodu od oduzimanja do smještaja u sudski depo ???
7) Da li je OT Bijeljina uopšte ikada izdalo naredbu za pregled računara od odnošenja 24.03.2010. do povrata 22.12.2010. te ako jeste odgovorite mi zašto o tome nisam dobio podatke a ako nije zašto su isti uopšte oduzimani ???
8) Danima poslije pretresa me je nadzirala i pratila policija te stražarila u 3 smjene pred kućom 24 sata na dan. Trojicu od stražara sam pozivao na kafu i pivo što su isti odbili a ragistarska tablica jednog od korištenih vozila čije slike imam je 729-M-117. Da li je OT Bijeljina naredilo nadzor nad objektima, praćenje i pretresanje ???



9) Da li je MUP, dostavio u OT Bijeljina dokumentaciju prikupljenu prilikom nadzora, te ako jeste očekujem da mi je dostavite kompletnu a ako nije da naredite CJB Bijeljina da vam istu dostavi te da mi proslijedite kopiju u skladu sa garantovanim pravom iz Ustava RS, član 23.
10) S obzirom da je načelnik kriminalističke policije koji je rukovodio nadzorom MUP-a nada mnom neposrednon poslije toga preminuo pod sumnjivim okolnostima, odgovorite mi da li je iko iz OT Bijeljina osim Tužioca Šabić Murisa, postupao službeno po prijavi za"Ugrožavanje sigurnosti" protiv mene te da li je mogao nezakonito usmeno izdati naredbu za posebne istražne radnje koje nisu evidentirane ???


NA ZAHTJEV ZA PRISTUP INFORMACIJAMA IZ 2010-TE VEZANO ZA SMRT NAČELNIKA NIKADA NIJE ODGOVORENO A NA POSLEDNJI ZAHTJEV SA NAVEDENIH 10 PITANJA ODGOVORENO JE OVAKO U CIJELIH DESET REDOVA...


Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

srijeda, 20. siječnja 2016.

PRAVO NA PRAVIČNO SUĐENJE

Sve navedeno i do sada izvedeni dokazi nisu samo osnov za nematerijalnu štetu nego dokazuju i krivična djela izvršena sa ciljem da se osigura mirna pljačka milijardi evra iz Republike Srpske a što je vršeno ne samo preko Bobar grupe i AD Univerzal, (važno za ovaj spor) nego i u svakom poslu u koji je umješan kriminalac Dodik Milorad sa mafijaškim servisom takozvanom vladom RS a u stvari slugama bjelosvjetske bande imperijalista i korporativnog kapitalizma, koji izazivanjem sukoba, ratovima i poslovnim mahinacijama preko svojih poslušnika, dovode zemlje u dužničko ropstvo i porobljavaju ih.

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

Predmet: 80 0 P 056780 14 P
TUŽBA
Tužilac:
ZDENKO BAJO
Tuženi:
REPUBLIKA SRPSKA
Vrijednost spora:
1000000 (jedan milion) KM
Ovaj podnesak ima za cilj da bude dokaz u eventualnom postupku pred sudom u Strazburu, za šta imam osnova da ga pokrenem odmah ako tužena RS nastavi sa kriminalnim i fašističkim metodama u skladu sa uslovom:
"Čak iako nisu iskorišteni svi domaći pravni lekovi, Sud može prihvatiti predstavku ukoliko podnosilac dokaže da su pravni lekovi nedostupni ili da bi upotreba pravnih lekova bila neefikasna ili da bi trajala neopravdano dugo."
Stoga obavještavam Sud i PRS da je BIH potpisnica "Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda" te je obaveza da na cijeloj teritoriji primjenjuje sve njene članove od kojih ističem:

PRAVO NA PRAVIČNO SUĐENJE

A sada da vidimo ko su ovde stranke u postupku. Na jednoj strani je Zdenko Bajo, labilna i psihički rastresena osoba čije se ponašanje ne može predvidjeti, (V.R. sudska policija 401/10, Z.M 1260/10). Osoba pod dejstvom narkotika ili nekog psihičkog poremećeja (Z.M. i Z.Č. sudska policija 1292/12), osoba koja stvara probleme drskim i neobičnim ponašanjem, (K.N. A-326/12). U pitanju je lice, sklono narušavanju reda i mira protiv kojeg MUP, ČESTO, podnosi zahtjeve za pokretanje prekršajnog postupka, te osoba koja se drsko i ČUDNO ponaša (M.R. Pravobranilaštvo RS, P-125/13). I naravno radi se o totalnom ludaku, psihički poremećenom manijaku koji želi pobiti sve "časne, odgovorne i profesionalne" okružne tužioce, bez obzira da li ima kakve službene veze sa njima, da li ih poznaje ili ne, što nije citat za razliku od svih prethodnih ali se može lako izvesti takav sud na osnovu prijave G.M i D.M. od 19.03.2010.
Sva ova "stručna" psihijatrijska mišljenja je tužena koristila protiv mene a nije prilagala "ONE" dokaze, (kako sud voli da ih naziva) koji to potvrđuju ali što je najvažnije svi ovi dokumenti su nastali poslije mojih krivičnih prijava za opstrukciju istrage, prikrivanja dokaza i zahtjeva za uvid u spis KTA-596/09, (februar 2010-te) te kako je došlo do oštećenja privatne imovine i čime su nanesene unutrašnje povrede djevojčici Ivoni Bajo. Prethodni opisi kojima me je u zvaničnim dokumentima okarakterisala tužena RS i dijelila okolo od VSITV-a naniže da bi pokazala "O KAKVOJ SE OSOBI RADI" su i dodatni argument za jačinu i intenzitet duševnih bolova, jer pošto sudu nije bitno što se građani tretiraju kao stoka i gaze im se prava garantovana Ustavom i zakonima, onda potenciram da ovakav ludak i psihopata nije moguće postati bez neopisivih duševnih bolova koje je uzrokovala tužena poslije mojih krivičnih prijava protiv pripadnika tužilaštva i policije iz februara 2010. te zahtijeva da se odgovori kako je oštećeno moje privatno vlasništvo i čime su nanesene unutrašnje povrede Ivone Bajo. Tužena RS da danas nije odgovorila na te početne i druge zahtijeve.
Zašto je presječen kaiš ruksaka, gdje je nestao dio, zašto je zamrljan hemijskim sredstvom i ko je to učinio, kojim je vještačenjem utvrđeno čime je probodena prsna kost ubijene djevojčice, tužena RS nikada nije objasnila, nikada nije dozvolila uvid i kopiranje spisa ali su zato nastali svi dokumenti kojima me tužena RS opisuje kao psihopatu i manijaka, te time opravdava zabranu pristupa i odbijanje da odgovori na zahtjeve. Danas je jasno da je tužena RS, što sam dokazao na održanim ročištima, pljačkala milijarde evra a samo preko Bobar grupe više stotina miliona, prala novac narko mafije i krijumčarila narkotike, te je prikrila ubistvo osmogodišnje djevojčice i primjenjivala fašističke metode protiv svih njenih srodnika, da bi svoj kriminal ostavila u tajnosti i nesmetano nastavila sa tim biznisom.

U skladu sa članom 32 Ustava RS, ja ću u nastavku i na raspravama opisivati drugu stranku u postupku onakvom kakva ona stvarno jeste a to je najobičnija lopovska banda koja nema nikakve veze sa zakonima a opljačkano brani svim sredstvima, svim svojim organima, uključujući sve na adresi Vuka Karadžića broj 3, ne libeći se da primjenjuje, promoviše i na mala vrata uvodi fašizam, preko centara kriminala, OT Bijeljina i svojih sudova, koji svi zajedno imaju legitimitet kao nacistički Gestapo...
U posljednje vrijeme često se pominje referendum kojim bi se preispitala nadležnost suda i Tužilaštva u Bosni i Hercegovini a koji su kako se kaže formirani nezakonito i neustavno, nametnuti od strane visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, Glavni zagovarač i inicijator toga je osoba koja je zbog svojih "ratnih zasluga" i specijalnosti vezano za akcizne robe, naftu i cigarete dobila nadimak Mile ronhill a aktivno je učestvovala u formiranju i legalizaciji upravo tih institucija koje sada negira.
Radi se naravno o sadašnjem takozvanom predsjedniku ovdje tužene Republike Srpske, inače najvećem kriminalcu u entitetu, umiješanom u svaku kriminalnu aferu milijunskih razmjera i ukupne pljačke vrijednosti više milijardi evra. S obzirom da sad više nema kontrolu nad sudom i tužilaštvom Bosne i Hercegovine a već mjesecima je pod istragom sasvim je razumljivo zašto želi osporiti nadležnost tih institucija. Kako se iz posljednjih njegovih javnih izjava vidi spreman je prolijevati krv pripadnika policije Republike Srpske ukoliko bi pripadnici sipe dobili nalog za njegovo hapšenje.
Sa druge strane zakon o tužilaštvima Republike Srpske je takođe nametnut od strane visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini što znači da su i tužilaštvo Republike Srpske a posebno Okružno tužilaštvo u Bijeljini nelegalni, nezakoniti i kako sam već izveo u dokaznom postupku - kriminalne organizacije. I naravno legalno izabrani predsjednik RS, dr. Nikola Poplašen je zbačen sa te pozicije takođe nasilno na isti način uz asistenciju okupacione oružane sile koja je istovremeno dovela svog slugu na mjesto premijera. I sad taj sluga, ratni švercer, profiter te poslijeratni mafijaški bos, ima hrabrosti da organizuje referendum kojim bi se osporavale nelegalne odluke visokog predstavnika za BIH.
A sada ću da demonstriram samo jedno od bezbroj krivičnih dijela mafijaškog bosa Dodik Milorada: Član 86. Ustava RS - Predsjednik Republike uživa imunitet kao i narodni poslanici. Član 73. stav "Narodni poslanik ne može biti pritvoren bez odobrenja Narodne skupštine, osim ako je zatečen u vršenju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. (Ovo je dakle zaštita koju ima predsjednik tužene RS, da može nekažnjeno izvršiti krivično djelo za koje je zaprijećena kazna do 5 godina zatvora a sada slijede primjeri krivičnog djela):
Dodik je istakao da sudiju koja je donijela odluku u vezi "Birča" treba da bude sramota, bez obzira koliko se poziva na pravo i pravičnost, jer je presuda bila spekulativna, a što će se pokazati u narednom periodu. On je ocijenio da je pravosuđe u nekim segmentima izvan bilo kakve društvene odgovornosti. On je poručio da će "Birač", koji je stavljen pod kontrolu vlasti i ostvaruje dobre poslovne rezulatate, raditi bez obzira na sudove i neće se izgubiti radna mjesta i funkcija koju ima. Moja prva reakcija nakon odluke suda bila je da se ukine sud u Bijeljini i premjesti na neko drugo mjesto. Možda se to i desi", rekao je Dodik." (Izvor: http://www.klix.ba/biznis/privreda/dodik-birac-ce-raditi-bez-obzira-na-odluke-suda/131019058)
Kao što možete pogledati u videu, Dodik je jasno i glasno poručio, preciznije ucijenio ljude, zaposlene u "RAOP-u" da se NE POJAVLJUJU na BN Televiziji. Dakle, ukoliko radnici u teoriji i dobiju spor na sudu, oni po Dodiku NEĆE biti isplaćeni što je otvoreno ništenje i derogiranje institucija Republike Srpske: Koliko su ove i ovakve metode "demokratske" sami prosudite. (Izvor: http://www.6yka.com/novost/63939/milorad-dodik-koga-vidim-na-bn-televiziji-nece-biti-isplacen-video#).

Član 69 Ustava RS, stav "Sudska vlast pripada sudovima." a vezano za KZRS član 293 Napad na ustavno uređenje "Ko silom ili prijetnjom upotrebe sile ili na drugi protivpravan nacin pokuša da promijeni ustavno uređenje Republike Srpske, kazniće se zatvorom od dvije do dvanaest godina."
Ovde je dakle bahati i drski kriminalac napao na ustavni poredak, javnim prijetnjama da sudska vlast koja Ustavom RS pripada sudovima, neće biti poštovana niti primjenjivana ako se njemu ne dopada odluka suda ili stranka u postupku i samo po ovom osnovu je morao biti uhapšen s obzirom da je zaprijećena kazna do 12 godina što je više od 5 do koliko je zaštićen imunitetom. Nažalost imao sam priliku uvjeriti se da sve sudije u Bijeljini postupaju ne u skladu sa Ustavom i zakonima nego u skladu sa voljom i željama samozvanog "glavnog baje" tajkunsko mafijaške zločinačke organizacije RS...
Dakle danas imamo nelegalnog predsjednika ovde tužene RS i nelagalno tužilaštvo jer su dovedeni na vlast i konstituisani da bi saučestvovali u uništavanju domaće industrije i pljački resursa i novca, kako bi se otvorio prostor stranim kompanijama da profitiraju. OT Bijeljina je imala ulogu uništavanja dokaza o takvim zločinačkim aktivnostima, opstrukciju svake istrage o tome a na čelo te zločinačke organizacije postavljena je osoba koju porodice pobijenih civila u Srebrenici nazivaju "Srebrenički dželat" s obzirom da je kao vojni tužilac učestvovao sa drugim plaćenicima u pripremama pokolja nad civilima na svim stranama te prikrivanju, zataškavanju i neprocesuiranju tih zločina.
Kao stručnjak za nepostupanje i prikrivanje dokaza to je nastavio na poziciji glavnog okružnog tužioca. Te dvije osobe su ogledalo onoga u šta se pretvorila RS danas a pominju se u ovde priklopljenom predmetu Prekršajnog suda kao kriminalci, koji prikrivaju ubistvo jednog djeteta da bi zataškali krijumčarenja narkotika preko Bobar grupe. S obzirom da je treća osoba koja se pominje, (vlasnik te mafijaške organizacije) u međuvremenu preminuo, njegovo ime je neprimjereno pominjati te ću ga u nastavku zamjeniti sa nazivom "Bobar grupa".
Dakle danas je poznato da je preko Bobar banke, uglavnom posredstvom drugih firmi iz Bobar grupe opljačkano oko 300 miliona KM, za šta je odgovorna ovde tužena RS, kao ortak Bobar grupe, odnosno suvlasnik pljačkaške Bobar banke...


Na osnovu člana 102 ZOPP-u, stav "(2) Stranke mogu tokom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako učine vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu bili u mogućnosti iznijeti odnosno predložiti na pripremnom ročištu" , člana 81 ZOPP-u, stav 3, člana 56 ZOVSITV-u, stav 9, člana 376 KZRS-e te člana 6 KZZLJPIOS-a, podnosim:
PRIJEDLOG ZA USVAJANJE DOKAZA
Podsjećam da sam na primjeru odluke Ustavnog suda BIH po Apelaciji AP-862/10, koju je pokušala podmetnutu osoba Stjepanović Danica, pokazao da ista nema nikakve veze sa mnom i da je prethodna odluka suda da se uvrsti u spis bila pogrešna. No ista apelacija je već ranije usvajana u druge spise bez obrazloženja stranaka ili suda u presudi kakve uopšte veze ima sa mnom, jer se nisu poštovale zakonske odredbe, član 71, stav "(2) Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvrduju te činjenice, te pravni osnov za navode tuženog. U pitanju su ovde usvojeni predmeti 80 0 P 043325 13 P 2 i 80 0 P 048630 13 P gdje je u presudama opisivana ta odluka a o ovoj parnici sam dokazao da nema nikakve veze sa mnom.
Analizom službene zabilješke IT-3/10, dokazao sam da u istoj ne postoji nijedna riječ objašnjenja za više krivičnih djela koje sam ja podnosio ili imao namjeru da podnesem prijavu u čemu sam sprečavan, posebno vezano za oštećenje privatnog vlasništva dječijeg ruksaka, krijumčarenje i davanje lažnog iskaza. Stoga sud ima obavezu s obzirom na ova nova saznanja da svoje ranije odluke preispita kao i nove prijedloge koje sada iznosim.
Od suda tražim da sve prijedloge analizira ozbiljno i nepristrasno, te da odluke odnosno rješenja donosi za svaku tačku posebno sa adekvatnim obrazloženjem umjesto dosadašnje prakse da se "u paketu" odbacuju svi prijedlozi, posebno oni koji dokazuju kršenje mojih prava na taj način što je od strane službenika tužene izvršeno neko krivično djelo te time tužena ne samo da vrši napad na moja prava odnosno na mene nego sprečava razotkrivanje i procesuiranje odgovornih te saučestvuje u prikrivanju krivičnih djela:
1) Poslije ročišta održanog 06.10.2015. došao sam do više dokumenata koji su u direktnoj vezi sa tužbenim zahtjevima, te predlažem na usvajanje sledeće dokaze:
Zahtjevi Osnovnom sudu 20.10.2015. Zahtjev za OT Bijeljina 20.10.2015. IT-38/15 od 26.10.2015. 080-0-Su-15-000027(-13) od 29.10.2015. Prethodnim dokumentom Osnovni sud u Bijeljini je odobrio uvid i umnožavanje spisa 80 0 K 065167 15 Kpp, što je obavljeno dana 04.11.2015. te iz tog spisa predlažem dokazni materijal: Zahtjev za deponovanje 01.09.2009. Naredba za deponovanje 05.01.2010. Zapisnik o uvidu 21.01.2010. Dopis OT Bijeljina 03.02.2014. CJB Bijeljina dostava prijave 05.02.2015. Zabiljeska sudije 03.03.2015. Dopis OT Bijeljina 11.03.2015. Dopis OT Bijeljina 12.03.2015. Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128).
2) Osnovni sud u Bijeljini je načinio propust donesenim rješenjem 08.07.2015. u dijelu "neće se izvršiti uvid u dokumente koje je povodom traženja suda službenim putem dostavilo Okružno tužilaštvo Bijeljina obzirom na izjašnjenje tužioca povodom toga te da je tužilac taj koji je predložio ovaj dokaz" gdje se nije naveo popis dokumentacije u koju se neće izvršiti uvid, kao što je to učinjeno sa dokazima koje sam ja predložio. Ukoliko sud jasno ne odredi o kojim se dokumentima radi može doći do greške ili "greške" da stranke i sud različito shvate o kom se materijalu radi.
3) Osnovni sud u Bijeljini je načinio grešku donesenim rješenjem 27.05.2015. koje u cjelosti citiram "Odbija se prijedlog tužioca da sud od tužene traži dopunu odgovora na tužbu u vidu navođenja činjenica na koje se tužena poziva jer sud smatra da je tužena u odgovoru na tužbu navela da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu iz predmeta 39222 u kom predmetu je razdvojen postupak. Osim toga tužena je tokom postupka dostavljala i druge podneske u kojima je predlagala određene dokaze u smislu uvida u predmete a kako to u istima i stoji."
Ovde je sasvim nebitno da li stranka "ostaje" kod navoda ili ne nego da li u tom "odgovoru" iz drugog spisa postoje razlozi i činjenice obavezni članom 71 ZOPP-u, stav 2, te tražim da sud to utvrdi i navede u zapisnik bar jednu činjenicu i jedan razlog koju sud smatra da je tužena RS istakla u bilo kom podnesku a ako isti ne postoje da se postupi u skladu sa zakonom, član 73.
4) U dokumentu 080-0-Su-15-000027(-13) od 29.10.2015. istaknuto je ime službenika koji je sačinio falsifikat. Ne sumnjam da bi "istraga utvrdila" ili bi izjava istoga ako bih ga pozvao kao svjedoka bila da je u pitanju greška, no za samu štetu nije bitno da li je namjerna ili nehotična nego da li je do štete došlo a jedino nadoknada može biti manja ako se ispostavi da je u pitanju greška a ne namjera. U mnogo ozbiljnijem slučaju prijave za ugrožavanje sigurnosti protiv mene, nesporno je da je bila lažna ali sud mora utvrditi da li je to bilo smišljeno krivično djelo sa namjerom da mi se nanese šteta ili se radilo o grešci. Već sam istakao da su u pitanju stručne osobe, koje "ne mogu pogriješiti" nenamjerno ali bi bilo neophodno da se isti saslušaju i izjave koje su to "prijeteće riječi" svojevremeno uočili vezano za član "Ugrožavanje sigurnosti" ta da li i danas smatraju da su prijeteće ili su pogriješili a sve kako bi sud stekao jasan uvid da li je sama prijava bila greška ili smišljeni kriminalni plan. Stoga predlažem da se pozovu već predloženi svjedoci, građani gospoda: Gruhonjić Muhamed, Debeljević Milorad, Stjepanović Danica i Kovačević Novak.
5) Po istom osnovu neophodno je da se ispitaju Maksimović Bojan i Jovičević Zoran, inspektori MUP-a, kako bi sudu saopštili koje su "prijeteće" riječi oni uočili u materijalu koji su im dostavili uplašeni građani Debeljević i Gruhonjić, te da li su tada pogriješili prilikom procijene pa podnijeli zahtijev za pretres i istražne radnje ili im je neko to nezakonito naredio.
6) U dokumentu IT-38/15 od 26.10.2015. ističe se da OT Bijeljina odnosno nadležni tužilac Stjepanović Danica nema pojma kako je došlo do oštećenja dječijeg ruksaka za šta sam podnosio i u spis je usvojeno više zahtijeva. Niti u jednom od dokaza čak ni onima dostavljenim od strane OT Bijeljina nema pomena ni o tome niti o krijumčarenju a ni čime su nanesene unutrašnje povrede Ivoni Bajo. Potrebno je da Danica Stjepanović svjedoči kao okružni tužilac o tome da li su moji pismeni podnesci i dokazi uopšte stizali do nje ili su zagubljeni.
7) Kovačević Novak, Borovčanin Danko, Mićić Zoran, Čavić Zoran, treba kao službena lica da svjedoče o tretmanu koji se primjenjivao, opisima sudske policije, različitim tumačenjima "usmene naredbe" odnosu OT Bijeljina prema tužiocu i srodnicima te svojim shvatanjima da li je time kršen Ustav RS i zakoni.
8) Petrović Mitar, treba da svjedoči o svojim saznanjima i iskustvima vezano za nadziranje objekata, presretanje i pretresanje, pokušaju ubistva tužioca poslije lažne prijave za ugrožavanje sigurnosti a imajući u vidu da tužena krije te podatke i odbija postupiti u skladu sa članom 23 Ustava RS. Tužena je očito posebne istražne radnje sprovodila nezakonito što je njena uobičajena praksa kako bi najveći broj građana koji je ometaju u pljačkama uplašila a onda bi one malobrojne hrabre, likvidirala kao recimo Milana Vukelića.
8) Predlažem da se usvoje svi dokazi koje je sud odbio i naveo na pripremnom ročištu 10.11.2014. tretirajući ih "suvišnim". Podsjećam da sam dokazao da u kompletnom dokaznom materijalu pa ni onome dostavljenom od OT Bijeljina nema nijedne riječi o oštećenju tuđe stvari, čime su nanesene unutrašnje povrede Ivoni Bajo, niti o krijumčarenju. Ovim dokazima (fotografije torbe i unutrašnjih povreda) se pokazuje da sam imao osnova ukazati tužilaštvu na "grešku", što su obavezni da rade svaki dan po 4 sata sa strankama, te podnijeti prijavu usmeno na zapisnik u skladu sa ZOKP-u u čemu sam onemogućavan. Fotografija torbe odnosno ruksaka je posebno važna jer je povod i za lažnu prijavu protiv mene i za zabranu pristupa a dokazuje ne samo prikrivanje ubistva Ivone Bajo, oštećenje tuđe stvari, sprečavanje dokazivanja itd, nego i motive za sve to odnosno prikrivanje krijumčarenja narkotika i pljačku preko Bobar grupe, koju su činili pripadnici mafije iz redova tužene RS a što se razotkrilo od pripremnog ročišta do danas.
9) Predlažem da se kao dokaz izvede priloženi DVD te preslušaju prije svega moji razgovori sa okružnim tužiocem Stjepanović i vještakom Busarčevićem (čiji su transkripti već usvojeni). Time dokazujem da sam sprečavan u podnošenju prijave čak i za vrijeme lažne istrage koju je tužena navodno vodila kao i da vještak nema pojma ni o svim povredama a kamoli o presječenom kaišu ruksaka. Postoji i razgovor sa portirom Bobar grupe koji pominje da je uklonio dokaz sa mjesta zločina, (Blagisa.mp3) koji je uz već izvedene dokaze o krijumčarenju dovoljan da tužena RS u skladu sa zakonom pokrene istražne radnje.
10) U spisu dostavljenom od OT Bijeljina T14 0 KTA 0010617 14 nalazi se "Zabiljeska 06.08.2010." i prijava protiv Sofronić Blagiše od 24.06.2010. na osnovu koje je i sačinjena. Takođe se uz Zabilješku od 31.01.2011. nalazi i povezana krivična prijava protiv AD Univerzal od 02.12.2010. dok naprotiv postoji samo "Zabiljeska 21.03.2014." ali nije dostavljena navodna prijava od 23.01.2014. S obzirom da ja tvrdim da ne postoji prijava od tog dana, predlažem da sud izda naredbu OT Bijeljina da dostavi dokument koji smatra za prijavu, te odluku o prijavi od 19.03.2014. preko koje sam na raspravi dokazao krijumčarenje.


Predloženi dokumenti iz tačke 1 vezani su za teme iz tužbenog zahtijeva, odnosno povrede prava koje čini tužena RS kao što je "pravo na pristup informacijama garantovano ZOSPI-a", pravo na imovinu, nediskriminaciju itd te zahtijev da se "prestane sa radnjama kojima se povređuje pravo ličnosti tužioca". OT Bijeljina prvi put poslije 6 godina u jednom dokumentu pominje dječji ruksak te navodi da se za objašnjenje o oštećenju obratimo Osnovnom sudu ili policiji.
Osnovni sud u svom odgovoru nije dao nikakvo objašnjenje a da je primio oštećen predmet dokaz je snimak policije "Fotosi ruksaka" ali u Zahtjevu za deponovanje 01.09.2009. se ne pominje da je kaiš presječen iako je to jasno vidljivo, posebno onima koji su to slikali i držali u rukama. S druge strane "Naredba za deponovanje 05.01.2010." opisuje oštećenje mrežaste korpe koja je navodno nanijela smrtonosne povrede Ivoni Bajo, no taj dokaz odnosno predmet je nestao i nije vraćen bez ikakvog objašnjenja što se vidi u prilogu "Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)"
Sve navedeno i do sada izvedeni dokazi nisu samo osnov za nematerijalnu štetu nego dokazuju i krivična djela izvršena sa ciljem da se osigura mirna pljačka milijardi evra iz Republike Srpske a što je vršeno ne samo preko Bobar grupe i AD Univerzal, (važno za ovaj spor) nego i u svakom poslu u koji je umješan kriminalac Dodik Milorad sa mafijaškim servisom takozvanom vladom RS a u stvari slugama bjelosvjetske bande imperijalista i korporativnog kapitalizma, koji izazivanjem sukoba, ratovima i poslovnim mahinacijama preko svojih poslušnika, dovode zemlje u dužničko ropstvo i porobljavaju ih.
Ako tužena RS nije razumjela moju ponudu da odustanem od KOMPLETNE tražene sume od MILION KM, i ne razumije ni druge prijedloge ostaje joj prilika da sama ponudi dogovor i možda okončamo postupak bez dalje rasprave i izvođenja dokaza vezano za spise gdje je počinjen neviđeni kriminal i blamaža sudova u Bijeljini, inače je jedina opcija koja mi preostaje da u nastavku ne pripisujem krivicu pripadnicima LOPOVSKE BANDE, unutar RS, nego će RS ako se ne distancira i procesuira te kriminalce biti ta LOPOVSKA BANDA.
NA TUŽENOJ RS JE DA ODABERE HOĆE LI BITI DRŽAVA ILI ĆU JA DOKAZATI DA JE U PITANJU LOPOVSKA I FAŠISTIČKA BANDA...


PRILOZI

Zahtjevi Osnovnom sudu 20.10.2015.
Zahtjev za OT Bijeljina 20.10.2015.
080-0-Su-15-000027(-13) 29.10.2015.
Fotosi ruksaka
Zahtjev za deponovanje 01.09.2009.
Naredba za deponovanje 05.01.2010.
Zapisnik o uvidu 21.01.2010.

Dopis OT Bijeljina 03.02.2014.
CJB Bijeljina dostava prijave 05.02.2015.
Zabiljeska sudije 03.03.2015.
Dopis OT Bijeljina 11.03.2015.
Dopis OT Bijeljina 12.03.2015.
Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)


Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

petak, 15. siječnja 2016.

GLAVNA RASPRAVA 80 0P 056780 14 P 06.10.2015.

Glavna rasprava 06.10.2015. Zašto je OT Bijeljina prikrila ovo ubistvo odgovor može dati nekoliko posljednjih informacija vezano za pranje i pljačku novca preko Bobar grupe, gdje je direktno iz tužilaštva BiH, Ministarstva sigurnosti saopšteno da je opljačkano oko 300 miliona maraka a jedna od firmi preko kojih se to činilo je upravo AD Univerzal iz Bijeljine koja je vršila krijumčarenje na dan ubistva, što sam dokazao na predhodnom ročištu.

GLAVNA RASPRAVA 06.10.2015


BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 06.10.2015. godine
ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE

Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini

OD SUDA PRISUTNI
SUDIJA: Vakičić Željka
ZAPISNIČAR: Mila Terzić
PRAVNA STVAR
TUŽITELJ: Zdenko Bajo
TUŽENI: Republika Srpska
RADI: naknada štete
Započeto u 11,00 časova
Konstatuje se da su na glavnu raspravu pristupili:
za tužitelja pristupio lično
-za tuženu nije pristupio niko uredno pozvana.
Od javnosti pristupila Halilović Jasminka.
Sud obavještava prisutne da su u obavezi da isključe mobilne telefone.
Tužitelj predlaže da sud predmetno ročište odloži i da tuženu pozove na ročište te da iznese svoje argumente koje do sada nije iznijela u odgovoru.
Sud konstatuje da je uvidom utvrdio da je tužena putem Pravobranilaštva pozvana na današnje ročište za dan 06.10.2015. godine sa početkom u 11,00 časova, te da se na istu nije odazvala, te sud donosi sledeće:
RJEŠENJE
Odbija se prijedlog tužitelja da se odloži današnje ročište te se isto ima održati.
Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
Sud konstatuje da je tužena putem Pravobranilaštva dostavila sudu podneske i to vezano za izjašnjenje tužioca od 23.07.2015. godine koji se odnosi na prijedlog za sporazum između tužioca i tužene, te drugi podnesak koji se odnosi na dopis suda od 30.09.2015. godine a koji je sud zaprimio 05.10.2013. godine, koje podneske sud dostavlja izravno tužitelju.
Sud konstatuje da je tužitelj dostavio u spis suda pored prijedloga za određivanje mjere obezbjeđenja na koju se tužena izjasnila dana 05.10.2015. godine i tužbeni zahtjev naslovljen kao tužbeni zahtjev zbog lažnih podataka, te imajući u vidu da se radi o preinačenju tužbe po mišljenju suda budući da se radi o sasvim drugačijem tužbenom zahtjevu u odnosu na postojeći, te da je prinačenje tužbenog zahtjeva shodno čl. 57. stav 1. ZPP-a moguće najkasnije do zaključenja pripremnog ročišta a da se suđenje nalazi u fazi glavne rasprave i to obrazlaganja materijalnih dokaza.
RJEŠENJE
Ne dozvoljava se prinačenje tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari kako je to tužitelj uradio svojim podneskom od 28.09.2015. godine.
Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
Tužitelj predlaže da sud usvoji nove dokaze budući da je odbio preinačenje tužbe a koji dokazi su u preinačenoj tužbi predloženi jer su vezani za predmet spora a do kojih dokaza nisam mogao da dođem u posjed u fazi pripremnog ročišta odnosno koje nisam imao do posljednjeg ročišta nego sam ih dobio posle održanog ročišta odnosno do njih sam došao nakon održavanja posljednje glavne rasprave.
Na upit suda da obrazloži zbog čega smatra da bi ove dokaze trebalo uvrstiti u dokazni fond odnosno šta istima želi da dokaže tužitelj izjavljuje.
U odgovoru Osnovnog suda na moj zahtjev navedena je netačna tvrdnja kako sam ja ovom sudu dostavio kopiju rješenja Prekršajnog suda koju sam opisivao kao falsifikat. Ne osporavam mogućnost da je do ove rečenice došlo greškom i sud kao i pravni zastupnik tužene to može provjeriti i ukoliko se utvrdi da je ono što ja tvrdim istina neće biti razloga da se o tome dalje raspravlja a i tužbeni zahtjev koji je sud odbacio bio je vezan isključivo za tu temu. Podsjećam da sam izveo veći broj dokaza i dokazao konstantne laži, prevare i falsifikate a sve je počelo time što OT Bijeljina već skoro 6 godina odbija da odgovori kako je došlo do oštećenja mog privatnog vlasništva konstatno tražeći od drugih državnih službenika koji s tim nemaju nikakve veze da im pomažu i prikrivaju njihova krivična djela.
Imajući u vidu da je sud na današnjem ročištu odbio preinačenje tužbe a koji dokazi su bili u prilogu ovog preinačenja tužbe, te da sud ne vidi vezu između predmetnog tužbenog zahtjeva obzirom da se isti odnosi na određene vremenske periode i danas predloženih dokaza te da se postupak nalazi u fazi glavne rasprave i da se dokazi predlažu na pripremnom ročištu sud donosi:
RJEŠENJE
Odbija se prijadlog tužioca da se u dokazni fond uvrste novi dokazi koji su priloženi uz podnesak naslovljen kao tužbeni zahtjev zbog lažnih podataka od 28.09.2015. godine.
Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
Nakon toga tužitelj u uvodnom izlaganju izjavljuje: Smatram da predhodna odluka suda nije u skladu sa zakonom s obzirom da Zakon dozvoljava dostavu dokaza i posle pripremnog ročišta a jedini uslov je da stranka dokaže da taj dokaz ranije nije imala i drugi uslov da dokaz ima veze sa predmetom spora. S obzirom da mi sud ne dozvoljava korištenje tog prava ne vidim svrhu ovog pitanja jer mi sud ne bi dozvolio nikakvu promjenu, a predmetnu tužbu ne želim povući.
Sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem priklopljenih predmeta:
Na predhodnom ročištu istakao sam činjenicu da u službenoj zabilješci OT Bijeljina IT-3/10 ne postoji nijedna riječ objašnjenja za više krivičnih djela koje sam ja podnosio ili imao namjeru da podnesem u čemu sam sprečavan. Ovom prilikom potenciram da ne postoji nijedna riječ objašnjenja o oštećenju tuđe stvari koja je moje privatno vlasništvo, te pozivam predstavnika tužene ili sud da me demantuju u ovom ako imaju argumente prije nego što dalje nastavim.
S obzirom da ne postoji ništa vezano za krivično djelo oštećenje tuđe stvari pozivam se ponovo na čl. 81. i tražim od suda da prihvati kao dokaz materijalni predmet. Nevezano za to da li će sud prihvatiti ovaj dokaz, sud je obavezan prema ZKP-u čl. "Obaveza prijavljivanja krivičnog djela" da prijavi krivično djelo, osim već navedenog člana i "nesavjestan rad u službi" te "zloupotreba službenog položaja" a vezano za usvojeni dokaz specijalnog tužilaštva Kta-St-122/10 u kome se navodi da se istraga protiv Stjepanović Danice neće sprovoditi zato što nisu dostavljeni dokazi da je ovaj materijalni dokaz (dječiji ruksak) oštećen na način kako sam to opisao. Ukoliko to postupajuća sudija ne učini izvršiće krivično djelo KZ RS čl. 8. stav 2.- nečinjenjem.

Nakon toga sud imajući u vidu da je tužitelj ponovo predložio dokaz ,,torba“ koji je već ranije predlagao i koji dokaz je sud odbijao i o čemu je sud već odlučivao, sud donosi sledeće:
RJEŠENJE
Odbija se prijedlog tužitelja da se ovaj dokaz uvrsti u dokazni fond imajući u vidu da isti nije vezan za predmet spora i tužbeni zahtjev.
Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
Tužitelj želi da se izjasni na naprijed navedeno te sud istom ukazuje na to da se mora voditi računa o ekonomičnosti postupka, te da isti može ukratko da se izjasni a da posebna žalba kao što je već sud naveo nije dozvoljena.
Tužitelj izjavljuje: Tvrdnja suda da se navedeni predmet ne tiče predmeta spora nije tačna. S obzirom da su iz OT Bijeljina tvrdili kako mi je pristup zabranjen jer konstatno podnosim podneske u kojima su isti navodi i činjenice vezano za spis Kta-596/09 a sada sam upravo dokazao da to nije istina. Dakle OT Bijeljina mi zabranjuje pristup svojim lažnim tvrdnjama a sud to ne želi da utvrdi.
Tužitelj nakon toga izjavljuje da nastavlja sa obrazlaganjem spisa T14 0 Kta 00106 17 14 kao i službenu zabilješku.
Podsjećam da sam marta 2010. godine optužen za ugrožavanje sigurnosti upravo zbog toga što sam javno objavio dokaze i krivična djela koja se ne sadrže u ovoj zabilješci i za to optužio pripadnike OT Bijeljina. Okružni tužioci su dužni da rade sa strakama svaki dan 4 sata i da su to poštovali mogao bih njima da ukažem na nedostatke u ovoj službenoj zabilješci. OT Bijeljina je navodno utvrdila da je djevojčica Ivona Bajo pala sa bicikla i nabola se na žicu od korpe, što je navodno vidjela jedna svjedokinja, tvrdeći da je vidjela kako je djete palo ali ne zna odakle je palo. To naravno nije bila istina nego je svjedokinja vidjela da djete leži na cesti i rekla vozaču "eno djete je palo". Kada sam ukazao policiji i tužilaštvu na nelogičnost da djevojčica navodno pada na asvalt i zadobija smrtonosnu povredu a predhodno se 15 metara vide krvavi tragovi na asvltu, to je bio i kraj svakog daljeg razgovora sa predstavnicima tužene. Prvobitni pokušaj tužilaštva bio je da objasni te krvave tragove time kako su nastali prilikom prenošenja djevojčice, što nije uspijelo jer svi svjedoci su to negirali. I po mišljenju vještaka trasologa koje je sadržano u ovoj zabilješci smrtonosna povreda je nastala bar 15 metara prije mjesta pada. Dakle čak i kad bi bila istina da je neki svjedok vidio sam trenutak pada u ovoj zabilješci niti u bilo kom vještačenju se ne navodi da je bilo ko vidio trenutak 15 m prije toga, kad je došlo do povrede. Tužilac smišljeno iznosi samo dio mišljenja vještaka tvrdeći kako rana na grudima može da potiče od žice namjerno izostavljajući nastavak mišljenja gdje se kaže da je takva povreda mogla nastati samo tako što je neki kamion ili automobil nagurao žicu prema grudima djevojčice ili eventualno da je pala na neku ogradu ili visoki trotuar koji vještak nije vidio te je zato predložio rekonstrukciju. U ovoj zabilješci prvo se navode sve unutrašnje povrede konstatovane obdukcijom a vještak svoje mišljenje zasniva samo na površinskoj povredi te na kraju čak tužilac kaže da osim te povrede na grudima nema drugih povreda. Ovom sudu sam dostavio audio snimak i transkript razgovora sa istim vještakom u kome isti navodi da nema pojma ni o jednoj unutrašnjoj povredi ni oštećenju torbe, ni o kvaru na kamionu. Taj snimak i mišljenje vještaka Blažanović Ante koga je angažovala porodica a koji je imao sve ove podatke sam predao još 2010. godine u OT Bijeljina bez ikakve pismene reakcije a usmeni kontakt mi je naravno zabranjen. Ovi podaci koje sam upravo iznio nisu naravno nikada bili nepoznati za OT Bijeljina nego su ih smišljeno prikrivali i do današnjeg dana posle 6 godina OT Bijeljina nikada nije odgovorila na moje zahtjeve o tome kako je došlo do oštećenja predmeta i kojim vještačenjem je utvrđeno kako su nastale unutrašnje povrede. Sud sada ima kompletnu ovu zabilješku za koju tužena tvrdi da su u njoj sve te činjenice, te se može uvjeriti s obzirom da se radi o pogibiji osmogodišnjeg djeteta i da su u pitanju gnusne laži. Zašto je OT Bijeljina prikrila ovo ubistvo odgovor može dati nekoliko posljednjih informacija vezano za pranje i pljačku novca preko Bobar grupe, gdje je direktno iz tužilaštva BiH, Ministarstva sigurnosti saopšteno da je opljačkano oko 300 miliona maraka a jedna od firmi preko kojih se to činilo je upravo AD Univerzal iz Bijeljine koja je vršila krijumčarenje na dan ubistva, što sam dokazao na predhodnom ročištu.
Dana 24.06.2010. godine predao sam krivičnu prijavu protiv portira A.D. Univerzal, pošto sam u razgovoru sa njim saznao da je on lično uklonio materijalni dokaz sa mjesta zločina koji tako nije bio uključen uopšte u istražne radnje. U ovoj krivičnoj prijavi ukazao sam na davanje lažnog iskaza jer je portir prvo pričao porodici da je vidio djevojčicu kako se kreće asvaltom, iskašljava krv i na kraju pada, što i odgovora fotografijama sa lica mjesta. Ali kako je tužena smislila plan da ovo ubistvo predstavi kao nesrećan slučaj, kada sam to prijavio ispektoru isti je uzvratio da to nije istina i da portir to nije mogao da vidi iako ispektor nije bio prisutan. Po rekcijama inspektora i nešto kasnije Okružnog tužioca odmah mi je bilo jasno da se ne radi o prefesionalnim službenicima koji će po zakonu sprovesti istragu nego pripadnicima zločinačke organizacije koji iz nekog za mene tada još uvjek nepoznatog razloga žele da prikriju krivično djelo. Odmah sutradan portir je pozvan u MUP i tada negirao da je vidio djevojčicu kako se kreće ali iako pitan da li postoji još nešto važno nije pomenuo dolazak kamiona kojim je vršeno krijumčarenje i kome je portir pomogao da pobjegne prije dolaska policije. Veoma važno je istaći da ni MUP ni OT Bijeljina oko 7 dana ni u jednom dokumentu, ni u jednoj izjavi svjedoka nisu imali podatak o dolasku kamiona u A.D. Univerzal. Da nije bilo mene ni danas ne bi bilo poznato da je taj kamion uopšte postojao, što najbolje govori o sposobnosti MUP-a i OT Bijeljina. Istina je da sam ja u ovoj krivičnoj prijavi oštećenje dječijeg ruksaka i njegovo uklanjanje povezao sa pogibijom Ivone Bajo, karakterišući ovaj predmet kao novi dokaz, što je on i nesporno jer u zabilješci koju sam upravo analizirao o njemu nema ni pomena. Ovu prijavu sam najavio oko 7 dana ranije svojim podnescima 16,17 i 18.06.2010. godine a 18.06.2010. godine poslije posljednjeg od tih podnesaka kojom najavljujem tu prijavu pokušano je moje ubistvo trovanjem. Podsjećam da je tužena pokrenula protiv mene posebne istražne radnje, nadzirala me danonoćno i odnijela računar da bi tražila dokaz o krivičnom djelu a iako je prema ZKP-u bila dužna da mi te podatke preda i potom po članu 23. ustava RS na koji sam se pozivao to nikada nije učinila nego me je umjesto toga hapsila. I u tužbama za utvrđenje diskriminacije sam ukazivao na grubu povredu tog prava koje se prema istom Ustavu članu 48 ne može ni oduzeti ni ograničiti a sud je u više predmeta bio slijep za to.
Sud ukazuje tužiocu da se prilikom obrazlaganja predmeta koje treba ukratko da obrazloži drži predmeta spora i da ista budu u cilju dokazivanja njegovog tužbenog zahtjeva te da predmet spora nije krivični posttipak i da eventualne zaključke ostavi za završnu riječ te da se ne obraća sudu riječima ,,to što ste vi kršili moja prava“, jer sud mora voditi računa o dostojanstvu suda.
Ističem samo još jednu važnu činjenicu vezano za ovu krivičnu prijavu da sam naveo kako posjedujem i dokaze o drugim krivičnim dijelima citiram, krijumčanjenje oružja ili narkotika, što ja zaista ne znam šta je konkretno ali sam imao i na predhodnom ročištu izveo dokaze da je to krijumčarenje izvršeno. Navodna reakcija na moju krivičnu prijavu je službena zabilješka od 06.08.2010. godine koju je potpisala Danica Stjepanović. Podsjećam da sam izveo dokaz kako je tužena mjesecima pričala laži da OT Bijeljina nije nadležna za ovaj slučaj i u narednim godinama kada sam zahtjevima tražio podatke o ovim krivičnim prijavama pa i u tužbama niko nije dostavio ovu službenu zabilješku kao dokaz da je tužilac tad nešto odlučila. 4 dana posle navodnog sačinjavanja ove zabilješke moja sestra i ja dolazimo da dostavimo dokaze o oštećenju dječijeg ruksaka, audio snimak razgovora sa vještakom, dokaze o krijumčarenju i da dobijemo odgovore na ranije predate zahtjeve. Umjesto da nam tada tužena preda ovu odluku oni su nam zaista tvrdili da OT Bijeljina nije nadležna što se ispostavlja da je laž. U pitanju je mjesec avgust i ja sam priložio ovom sudu zabilješke sudske policije za taj dan ni u njima, ni u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka ne postoji tvrdnja da mi je odnosno nama ulaz zabranjen zbog navodnog prekršaja od mjesec dana ranije. Glavni Okružni tužilac je krajem 2012. godine zaboravivši na laž iz 2010. godine tvrdio da je razlog za zabranu pristupa svim srodnicima Ivone Bajo moj navodni prekršaj od, kako je tužena RS putem svog pravnog zastupništva navela u odgovoru na tužbu za utvrđivanje diskriminacije, bio dana 08.07.2010. godine. Ovde tužilac Stjepanović opisuje samo krivično djelo davanja lažnog iskaza, ponovo ne pominjući nijednom riječju dječiji ruksak a posebno ne krijumčarenje. Na kraju te kratke zabilješke navodi „prilikom ispitivanja navedenog svjedoka punomoćniku oštećenih je data mogućnost da i on postavlja pitanja svjedoku Blagiši“. Ovdje dakle Okružni tužilac za svoje propuste okrivljuje nekog advokata čiji nije posao da goni počinioce krivičnih djela. Osim toga izjava moje sestre u kojoj je navela kako je portir mjenjao iskaz data je dan kasnije, tako da prisutni advokat tada nije mogao reagovati i postaviti pitanje tom portiru. Skrećem pažnju sudu da smo danas ovdje sa pola metra dokumentacije koju ja moram da obrazlažem zato što OT bijeljina nikada nije htjela da odgovori kako je došlo do oštećenja moje privatne stvari i da nisam ja kriv, što sud mora kucati desetine strana u kojima ja dokazujem konstantan kriminal OT Bijeljina.
U narednim mjesecima sam nastavio sa pokušajima da dođem do neke odluke tužilaštva vezano za prijavu protiv portira. Kada su i dalje nastavili sa lažima kako nisu nadležni a kada sam iz OT Doboj dobio informaciju da nije došlo do prenosa nadležnosti i to objavio, tužilaštvu prestalo se sa tom laži. U decembru 2010. godine odlučio sam da predam krivičnu prijavu protiv pravnog lica u kojoj sam zaista ponovio podatke o oštećenju privatnog vlasništva i ukazao na krivična djela koja nemaju nikakve veze sa utvrđenim činjenicama u predmetu Kta-596/01. Dakle tačna je konstatacija tužilaštva da sam ja svojim podnescima ponavljao neka krivična djela i neke dokaze ali nije tačno da je to već utvrđivano u bilo kom spisu posebno ne krivično djelo krijumčarenja. U službenoj zabilješci OT Bijeljina od 22.10.2010. godine tužilac Stjepanović koja navodno nije nadležna za ovaj predmet sačinjava popis podnesaka koje sam ja predao te godine. Na tom popisu ne nalazi se mišljenje vještaka Blažanović Ante, CD sa snimkom razgovora sa vještakom trasologom a ne postoji nikakav komentar o oštećenom predmetu. Ukazujem na podnesak od 08.07.2010. godine predat kako kaže tužilac u OT Bijeljina i Komandi sudske policije. To je dan kada sam odbio izaći iz prostorija tužilaštva sve dok mi se ne omogući da u skladu sa zakonom podnesem krivičnu prijavu protiv AD Univerzal i iznesem dokaze o krijumčarenju te dobijem odgovore na mjesecima ranije predate zahtjeve. Na kraju ove zabilješke tužilac navodno traži od CJB Bijeljina da nastave sa provjerama i prikupljenim informacijama a kako sam već dokazao mene su pokušavali obmanuti da nisu nadležni. Službena zabilješka od 31.01.2011. godine je navodno Odluka tužioca po mojoj prijavi protiv AD Univerzal. Nevezano za to da li je ova odluka zakonita ili ne, tužilaštvo je bilo obavezno da mi i ovu odluku i predhodnu vezanu za prijavu protiv portira dostavi u roku od 3 dana. Oni to naravno nisu učinili ni po toj svojoj obavezi i nikada kasnije kada sam to tražio pismeno nego je ova odluka dostavljena sudu tek sada. Čak ni u tužbama koje sam pokretao tužena nije dostavila ove zabilješke kao dokaz da je donijela bilo kakvu odluku, te je autentičnost istih veoma upitna. Podjećam još da smo avgusta 2010. godine neposredno pred hapšenje ove dokaze predali načelniku kriminalističke policije koji je poslije par dana pronađen mrtav pod sumnjivim okolnostima. Materijal koji je obrađivalo specijalno tužilaštvo ja nisam lično dostavio a vjerujem da je to učinio preminuli gospodin Teodorović. Podjećam sud da sam svojim zahtjevima tražio fotodokumentaciju koja bi dokazala krivično djelo tužioca Stjepanović te je jasno da mi je pristup zabranjen i materijal uskraćivan kako specijalno tužilaštvo ne bi dobilo te dokaze.
Sledeća službena zabilješka je nastala 21.03.2014. godine u kojoj se tvrdi da sam dana 23.01.2014. godine podnio krivičnu prijavu protiv Sofrenić Blagiše i A.D Univerzal iz Bijeljine. Na predhodnom ročištu ukazao sam sudu da je moja krivična prijava podnesena tek u martu 2014. godine i ovde u zapisnik citirao 8 tačaka koji dokazuju krivična djela iz te prijave. Ovaj podnesak nije bila nikakva krivična prijava nego moje obraćanje tužilaštvu da mi se odgovori šta je bilo sa krivičnim prijavama iz 2010. godine. Vjerujem da sud ima taj podnesak od 23.01.2014. godine te se može uvjeriti da se ne radi o krivičnoj prijavi niti u njoj postoje bilo kakvi dokazi. Tretirati taj podnesak kao krivičnu prijavu bilo bi isto kao da Predsjednik osnovnog suda moje informativne podneske tretirao kao tužbu i dostavio nekom sudiji u rad. Iz gomile besmislica u ovoj zabilješci izdvajam samo zadnju rečenicu „stoga se u ovom postupku podnosilac prijave Zdenko Bajo neće ponovo obavještavati a u smislu naprijed navedene odredbe.“ Ovdje se misli na obavezu tužilaštva da mi svoju odluku dostavi u roku od 3 dana. Dakle sve ove odluke tužilaštva koje sam upravo obrazložio su bile sakrivene od mene i umjesto da mi budu predate kada sam dolazio da tražim podatke o njima tužena je bila spremna na diskriminaciju i represiju kako bi ovo ostalo sakriveno. Meni je naravno bilo mnogo važnije da ukažem na oštećenje privatnog vlasništva i prikrivanja ubistva. No danas je jasno da je tužilaštvu bio jedini cilj da prikrije višemilionsku pljačku koja je tada i u narednom periodu vršena preko Bobar grupe. Dokument A-616/13, u tom dokumentu glavni okružni tužilac odgovora visokom sudskom i tužilačkom vijeću na moju pritužbu i ističe „Zdenko Bajo stalno podnosi odnosno ponavlja prijave o istom događaju navodeći iste počinioce po više puta bilo bi besmisleno sprovoditi narednu o sprovodjenju istrage s obzirom da ovim novim prijavama nema novih činjenica". Više puta sam dokazao da postoje dokazi i činjenice po drugim krivičnim djelima u kojima nema ni riječi u službenoj zabilješci od 04.01.2010. godine.
Dalje prelazim na obrazlaganje predmeta 34147 - skraćeni broj i 48630 koje predmete bih istovremeno obrazlagao kako ne bi ponavljao odredene činjenice za svaki predmet ponaosob te navodim:
Predmet 34147 je moja tužba protiv gospode Gruhonjić Muhameda i Debeljević Milorada koje sam tužio kao građane a 48630 je tužba protiv gospođe Stjepanović i gospodina Kovačević Novaka. Obe tužbe su povezane istim činjenicama i događajima s tim što su osobe imale različite uloge. Iz izjava pripadnika MUP-a, inspektora te potom Predsjednika i sekretara Okružnog suda obavješten sam da su prijavu protiv mene podnijele osobe Gruhonjić i Debeljević kao građani, pa sve do danas nije se pojavio nijedan dokument kojim bi se njihovo djelovanje okarakterilo kao službena radnja. Naprotiv posle okončanja istrage protiv mene dobio sam svu dokumentaciju na uvid iz koje se vidi da je Okružni tužilac koji je postupao u tom predmetu gosp. Šabić Muris. U oba ova predmeta nije poštovan zakon o parničnom postupku, nije bilo izvođenja dokaza ali sam tada pustio da se ti predmeti tako okončaju jer sam očekivao da će tuženi izvršti pritisak preko Visokog sudskog i tužilačkog vijeća da se njihove radnje odnosno krivično djelo lažno prijavljivanje okarakteriše kao službena radnja. Oba ova predmeta tako su i završena na taj način što je sud njihove radnje proglasio službenim iako niko od tih tuženih nije dostavio nijedan dokument kojim bi se potkrepila i dokazala ta teza.
Naprotiv u vrijeme kad nisam imao nijedan dokaz da je prijava protiv mene izvršena od strane građana Debeljevića i Gruhonjića, gospodin Debeljević Milorad u svom odgovoru sudu čini grešku i izlazi iz uobičajenog šablona OT Bijeljina te tvrdi da sam sve izmislio odnosno slagao. Gospodin Debeljević jasno kaže da nikada nije postupao službeno vezano za mene i moj pravni interes, što je istina.

Dakle gos. Debeljević u sadejstvu sa gos. Gruhonjićem prvo je lagao u MUP-u kako bi izdejstvovali odnošenje računara i posebne istražne radnje a onda je lagao sudu da je sve to izmišljeno iako prema ZPP-u stranka mora da iznosi istinu. U međuvremenu sam došao do dokaza da su tu prijavu podnijeli upravo gospoda Debeljević i Gruhonjić u parnici protiv sekretara tužilaštva za koju su iste osobe lažno tvrdili da je ugrožena sa moje strane a to su tvrdili i za gospodina Kerović Ranka. Cilj osoba koje su me prijavile je osim već navedenog bio i da me predstave kao ludaka koji preti svima redom. Iako se potom dokazalo da su njihove tvrdnje bile lažne do današnjeg dana nisu sankcionisani. Osobe Stjepanović i Kovačević nisu lično išli da me prijave te sam zbog toga razdvojio tužbe. S obzirom da su odbijali svaki razgovor sa mnom gdje sam tražio da mi daju objašnjenje za podnesenu prijavu odnosno jesu li ovlastili gospodu Debeljevića i Gruhonjića da u njihovo ime podnose prijavu odlučio sam da ih tužim u posebnoj tužbi. Odgovornost građana Debeljevića i Gruhonjića je nesporna jer su lično izvršili krivično djelo a imajući u vidu njihovo pravno znanje i stručnost jasno je da se ne radi ni o kakvoj grešci, o pravnoj ili stvarnoj zabludi (pojam KZ-a).
Gospoda Kovačević i Stjepanović nisu bili sa njima kada je izvršena prijava u MUP-u ali s obzirom da je do te prijave došlo pošto sam od istih tražio objašnjenje o oštećenju dječijeg ruksaka koje nikad nisam dobio te naveo da će zbog prikrivanja krivičnih djela završiti u zatvoru jasno je da su imali direktan interes da me lažno optuže i otmu računar sa dokazima protiv njih. U to vrijeme još uvjek nisam imao ni dokaz ko je uklonio ruksak sa mjesta zločina a pogotovo ne o tome da je izvršeno krijumčarenje ali te osobe iz tužilaštva to nisu znali, da ja te dokaze nisam imao ali su znali da su prikrivali taj kriminal, te su njihovi motivi potpuno jasni.
I osobe Kovačević i Stjepanović su takođe pravno stručni i vrlo dobro znaju šta je ugrožavanje sigurnosti. Odgovornost osoba Kovačević i Stjepanović sam pred sudom obrazlagao kao odgovomost osoba koji bi angažovali grupu batinaša da me pretuku i za to im dali novac ili neku drugu uslugu. To što metaforički rečeno osobe Stjepanović i Kovačević nisu učestvovale u batinanju, ne amnestira ih odgovornosti nego su naprotiv više odgovorni od direktnih izvršilaca. Najvažnije za ovaj predmet je to da je sud u tim tužbama zauzeo stav da su pomenute osobe nastupale službeno odnosno da su predstavljali ovde tuženu RS. S obzirom da se radi o najstručnije mogućim osobama vezano za krivični zakon i krivična djela, jasno je da ne može biti nikakve greške te ako je tužena već odlučila da njihova krivična djela proglasi za službene radnje onda je jasno da je tužena RS smislila plan da me smišljeno lažno prijavi za krivično djelo koje nisam učinio kako bi otela dokaze o krivičnim dijelima za koje je znala da ih imam. Ni u jednoj od tih tužbi nisam teretio pomenute građane za druge štetne posljedice koje su nastale posle toga, ni za odnošenje računara i uništavanje programskog koda, ni za neodgovaranje na moje zahtjeve ili kršenje bilo kog drugog prava. Isključiva odgovornost tuženih u ova dva predmeta je u povredi ugleda i časti koju su izvršili tako što su me smišljeno lažno prijavili što je dovelo do toga da osobe koje su me poznavale a vidjele su posljedice te prijave pomisle da sam kriminalac, masovni ubica tužilaca u pokušaju, narko diler i ko zna šta još. I da rezimiram ova dva predmeta time što podvlačim da su osobe koje su me prijavile isključivo krive za povredu ugleda i časti zbog lažne optužbe a u tim predmetima niti sam ponudio niti imao namjeru da dokazujem neke druge štetne posljedice, što je sud bez ikakve potrebe pokušavao da obrazlaže u tim predmetima tvrdnjama da me štiti pretpostavka nevinosti. Koliko je tačna ta teza pokazuju i svi ovi dosad izvedeni dokazi gdje se vidi da se moja prava konstatno krše od strane tužene, dakle niko iz redova tužene ne predpostavlja da sam ja nevin jer me ne bi diskriminisali nego me tretiraju kao nižerazredno biće bez ikakvih prava.
Dalje nastavljam sa obrazlaganjem zašto sam predložio uvid u predmet 39976 te navodim:
Radi se o tužbi protiv gospode Kovačević Novaka i Borovčanin Danka koji istina jesu službenici tužene ali su odgovorni prema Ustavu RS čl. 48. koji kaže da se ustavom garantovana prava ne mogu oduzeti ni ograničiti i da onaj koji se ogrešio o prava garantovana ustavom je lično odgovoran za to i ne može se pravdati ničijim naređenjem. Ovaj moj pravni osnov tužbe sam više puta istakao bez ikakve reakcije bilo tuženih, bilo suda koji bi ga osporili. Umjesto toga pozivali su se na zakon o tužilaštvima i Zakon o obligacionim odnosima koji su smatram da ne moram podsjećati sud ispod ustava RS ali neka i to uđe u zapisnik.
Odgovornost ovdje tuženih Kovačevića i Borovčanina je u tome što su prekršili Ustav RS čl. 16. i protiv mene i svih srodnika Ivone Bajo primjenjivali neku naredbu o zabrani pristupa koja naravno do današnjeg dana nigdje nije zapisana kako tačno glasi što je takođe smišljeno. Više puta sam tražio usmeno od sudske policije koja mi je zabranjivala pristup i pismeno od komande te od OT Bijeljina da mi se dostavi tekst te naredbe i obavezno navodio da je to što mi nije uručeno pismeno i omogućeno pravo žalbe kršenje garantovanog prava iz Ustava RS čl. 16. koji garantuje svakom građaninu da ima pravo žalbe na odluku koja se tiče njegovog prava ili na nekom zakonom zasnovanom interesu. Ukazujem sudu da je jasno zašto ta naredba nikad nije pismeno uručena jer su odgovorni iz OT Bijeljina htjeli da ostane tajna i da ja nemam nikakav dokaz da postoji da se sprovodi što bi da sam podnio tužbu bez izjednog dokaza sud odbacio kao neosnovanu ili citiram komentar iz jedne presude da su moji navodi paušalni i ničim potkrepljeni.
Više puta sam isticao da znam kako će reagovati tužioci, kakve će odluke da donesu sudije te sam da bih imao dokaz sa kojim bih nastupio u ovoj parnici bio prisiljen da do njih dođem na taj način što sam odbio nezakonite naredbe da se udaljim očekujući prvo zaštitu Prekršajnog suda koji je takođe odgovoran da štiti prava garantovana ustavom i zakonima, (čl. 5. ZOS.) odnosno ako ne bih bio zaštićen da iz izjava svjedoka sudskih policijaca izrečenih u zapisnik dobijem dokaz o postojanju te naredbe. Ovom sudu je predat dokaz u kome vođa grupe Zoran Mićić izjavljuje da postoji naredba koju je glavni okrž. Tužilac usmeno dao sudskoj policiji a koja glasi „Zdenko Bajo, njegova sestra Budimka Bolin Bajo i drugi srodnici ne mogu lično pristupiti OT Bijeljina“. Osoba koja je izdala tu naredbu, glavni okružni tužilac koji rukovodi radom tužilaštva nikada nije dao odgovore na pitanja koja sam postavljao godinama kao recimo o oštećenju privatnog vlasništva i to je i bio razlog da se zabrani pristup svim srodnicima. Ne ulazeći sada u to da li je odgovornost samo na osobi Kovačević Novaku ili tuženoj RS koja ga je zaštitila Odlukom svojih sudova jasno je da čak i da postoji odgovornost, moja lična za neki prekršaj, pa čak i za neko krivično djelo kao što je ubistvo recimo ne može se sankcionisati nijedna druga osoba sa tim izgovorom.
S obzirom da se ova naredba odnosi na sve moje srodnike ili što je tačnije rečeno srodnike djevojčice Ivone Bajo, ja sam je opisivao kao fašističku naredbu jer diskriminiše jednu grupaciju građana po osnovi srodstva sa mnom kao osobom koja je bila tada pod istražnim radnjama ili sa osmogodišnjom djevojčicom Ivonom Bajo, kako god želi sud da shvati.
Tužena RS nije dakle provela nikakav postupak i zato je nisam ni smatrao odgovornom jer ne postoji nijedan dokument sa nečijim potpisom i pečatom bilo Kovačević Novaka ili nekog drugog državnog službenika ali je od sudske policije traženo da izvršavaju tu naredbu kao da ista postoji i kao da mi je u skladu sa Ustavom omogućeno pravo žalbe na tu odluku. Odgovornost u toj parnici sam pripisao upravo gospodi Kovačeviću i Borovčaninu pozivajući se na navedeni čl. ustava RS prema kome su oni koji se ogriješe o prava garantovana ustavom (misli se na čl. 16.) lično odgovorni za to i ne mogu se pravdati ničijim naređenjem. Ja sam imao osnova da tužim po tom članu svakog sudskog policajca koji je izvršavao tu naredbu ali to nisam učinio jer isti nisu obavezni da znaju sve članove i mogu se pozvati na pravnu zabludu i što je još najvažnije pismeno sam upozoravao glavnog Okružnog tužioca i komandu sudske policije ali da li su oni ta moja upozorenja prenosili podređenima nije mi bilo poznato. Čl. 48. Ustava RS, ne može se odnositi na obične građane, taksiste, frizere, konobare recimo, nego upravo na državne službenike gdje postoji hijerarhija i komandna linija te je jasno da su navedena gospoda prema tom članu i odgovorni. Odredbe Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o tužilaštvima kojima je odgovornost za radnje državnih službenika prebačena na pravno lice odnosno državu, su ispod ustava RS i mogu se odnositi na bilo koje druge radnje kojima se nanosi šteta građanima osim onih nekoliko garantovanih prava iz Ustava RS.
I da zaključim ovaj predmet time što je sud uradio upravo ono što sam i pretpostavljao i oslobodio od odgovornosti tužene građane ali nijednom riječju nije demantovao ni komentarisao pravni osnov tužbenog zahtjeva čl. 48. Ustav RS. Vrijednost ovog spisa u ovom sporu je ta što je tužena Republika Srpska uzevši u zaštitu nezakonite radnje lica koje sam tužio preuzela odgovornost na sebe te praktično znači da je primjenjivala fašističku diskriminatorksu naredbu prema svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo prekršivši prvo Zakon o upravnom postupku i donijela tu naredbu bez ikakve rasprave, bez prava da ja kao stranka u postupku iznesem svoje argumente, bez uručivanja pismene naredbe što je bila obavezna sama da učini i posebno prekršila je moje pravo koje se "ne može oduzeti ni ograničiti" garantovano ustavom čl. 16.“. Zabrana pristupa za sve pripadnike porodice Bajo na snazi je i danas te sud treba imati u vidu na koji je način sve prekršen zakon posebno vezano za tužbeni zahtjev da se prekine sa radnjama kojima se povređuje pravo ličnosti. A osim čl. 16. koji sam sada potencirao prekršen je i čl. 23. Ustava RS, te se krši konstatno zakon o slobodi pristupa informacijama i više drugih prava garantovanim zakonom.

Tužitelj izjavljuje da mu je preostalo obrazlaganje još dva predmeta i to 43325 i 007070 - prekršajni spis, te da mu je za iste potrebno duže vrijeme.
Nakon toga sud u dogovoru sa prisutnim donosi sledeće rješenje a imajući i u vidu radno vrijeme suda, te nastavak glavne rasprave zakazuje za dan 18.11.2015. godine u 12,00 časova, prisutni upozoreni na posledice izostanka, shodno odredbama ZPP-a, te pismeni poziv neće dobiti.
Na glavnu raspravu pozvati tuženu putem Pravobranilaštva.
Tužitelj odbija da potpiše zapisnik jer moji potpisi se tretiraju kao saglasnost a ja imam primjedbi uopšteno na bezakonje u cijeloj zemlji nevezano za bilo kog pojedinca.

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

nedjelja, 10. siječnja 2016.

APELACIJA NA 80 0 P 043325 12 P2

Apelacija na 80 0 P 043325 12 P2 Ovde je jasno da sud ne želi utvrđivati istinu, da ne želi postupati po tužbenom zahtijevu nego u startu zastupa "istinu" OT Bijeljina koja nema veze sa temom tužbe ali je uzrok diskriminacije upravo to što se prikriva kako je presječen kaiš torbe, kako je u stvari ubijena djevojčica Ivona Bajo. OT Bijeljina je ta koja forsira samo svoju "istinu" a sud to zna i upravo iz tog razloga se nije ni bavio kršenjem prava nego opravdavanjem fašističkih metoda kriminalaca iz tužilaštva.

USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE

APELACIJA NA PRESUDU 80 0 P 043325 12 P2

KAKO SE RADI O POVREDAMA ZOZD-E, SMATRAM DA JE O APELACIJI POTREBNO POSTUPATI HITNO, KONSTATOVATI POVREDE GARANTOVANIH LJUDSKIH PRAVA I PROGLASITI OSPORENU PRESUDU NEVAŽEĆOM...
U ovom sporu tužena RS već godinama vrši brutalnu diskriminaciju svih srodnika djevojčice Ivone Bajo koju je ubila prilikom krijumčaranja u Bobar grupu a onda taj zločin pokušala da prikrije, te je izdala usmenu fašističku naredbu da, citiram svjedoka sudskog policajca, (dokaz Zapisnik 80 1 Pr 004323 11 Pr) "ZDENKO BAJO, BUDIMKA BOLLIN BAJO I DRUGI SRODNICI NE MOGU LIČNO PRISTUPITI U OT BIJELJINA". Razlog za to je naravno prikrivanje ubistva prilikom šverca a sada je razotkriveno da je osim toga, mafija pljačkala depozite iz Bobar banke te smo im mi smetali u tome, (prenijeli svi mediji a navodim izvor Nezavisne novine od 30.07.2015.)
"BANJALUKA - Četiri odgovorna lica u Bobar banci, protiv kojih je MUP Republike Srpske podnio izvještaj Tužilaštvu BiH, oštetili su ovo akcionarsko društvo za deset miliona maraka. Riječ je o Draganu Radumilu (56), koji je bio direktor u periodu od 2005. do 2010. godine, Petru Cacanoviću (60), koji je ovu funkciju vršio od 2010. do 2014. godine, te Milevi Janković (53) i Radmili Telebak (60). Navodi se da su Radumilo i Cacanović pribavili protivpravnu imovinsku korist za lice čiji su inicijali B.G. (Bobar Gavrilo) i za isti iznos oštetili akcionarsko društvo."
Republika Srpska je suvlasnik te banke a kada se doda činjenica da su preko iste banke prali novac narko mafije te je 25.02.2012. evidentirano preko 4 miliona transakcija Darka Šarića, onda je jasno da se fašističkim metodama branio prljavi, oprani i opljačkani novac. No to je samo pozadina događaja, da bude jasnije i zbog čega su brutalno kršena prava u ovoj parnici, te na dan opisan u tužbenom zahtijevu. Radi se dakle o kršenju prava tokom postupka i o nastavku diskriminacije koja traje i dalje jer sudovi nisu htjeli da postupe prema obavezi iz ZOS-a, član 5 "Zaštita prava" nego je falsifikovano činjenično stanje, kršene zakonske odredbe odnosno nisu primjenjene relevantne za ovaj spor.
Pravo na pravicno sudjenje čl, 6 Evropske Konvencije o ljudskim pravima, Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom, Pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom, po čl 16 Ustava RS i Pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni, pravo na ravnopravnost, jednakost pred zakonom i uživanje pravne zaštite, garantovano članom 4 Ustava RS su oduzeta kako tokom ovog postupka tako i u ranijem i kasnijem periodu a ostala navedena u apelaciji, (Pravo da traži i dobije sve podatke o sebi, sadržane u aktima državnih organa i u drugim službenim evidencijama po čl 23 Ustava RS, Pravo na slobodu izražavanja, pristupu informacijama prema ZOSPI-a, da se prava iz Ustava ne mogu oduzeti niti ograničiti i pravo da ne bude diskriminisan i druga) se oduzimaju konstantno godinama a jednako važan je i dio zahtjeva vezan za otklanjanje diskriminacije, što sud nije dozvolio s obzirom da bi se tako pojavili novi dokazi kriminalnih radnji. Slijede neke od povreda tokom postupka:
1) Osnovni sud u Bijeljini je poslao poziv za pripremno ročište dana 06.11.2013. a tužena RS je odgovorila na tužbu 5 dana kasnije 11.11.2013. čime su prekršeni članovi 75 i 182 ZOPP-u. 2) Osnovni sud u Bijeljini je odbacio tužbene zahtijeve za utvrđenje pod izgovorom da nemam pravni interes i zbog toga što nisu dostavljeni dokazi o prekršajima niti će biti uzeti u obzir ali ga to nije spriječilo da mi imputira "ponavljanje prekršaja" te remećenje reda i mira upravo na sporni dan 08.07.2010. 3) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 2 ZOPP-u, stav 1 i izašao iz tužbenog zahtijeva jer se u tački "1" ne tvrdi da je diskriminacija izvršena time što je NAREDBA IZDATA nego jasno piše da je onemogućeno PRAVO ŽALBE na spornu naredbu garantovano članom 16 Ustava RS. 4) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "2" tužbenog zahtijeva kojom tvrdim da sam disktriminisan kršenjem pravo na pristup dokumentaciji koju su o meni prikupljali organi tužene iz člana 23 Ustava RS. 5) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "3" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim mi je oduzeto pravo garantovano članom "Prijavljivanje krivičnog djela od strane građana" iz ZKP-a! 6) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "4" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim mi je oduzeto pravo na slobodan pristup informacijama, garantovano u članu 4 i 13 ZOSPI ! 7) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tačkama "5", "6", "7" i "8" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim su mi oduzeta prava garantovana članovima 4, 14 i 48 Ustava RS te članom 4 Ustava BIH. 8) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 2 ZOPP-u, stav 1 i izašao iz tužbenog zahtijeva jer se u tački "9" ne tvrdi da je diskriminacija izvršena time što nisam pušten na slobodu u roku od 12 sati nego da nisam izveden pred sud, čime je prekršeno pravo na pravično suđenje, garantovano Ustavom, vezano za član 7 ZOP-a. 9) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte pročitao moj podnesak u kome navodim da sam spreman odustati od tačke 10 iz tužbenog zahtijeva jer je komanda SP iz Banjaluke naknadno naložila kopiranje svih zabilješki koje je sačinila o meni... 10) Osnovni sud u Bijeljini se bavio svime drugim osim temama iz tužbenog zahtijeva ne uzimajući u obzir moje zahtijeve prema ZOSPI-a predate još u februaru i martu 2010-te pa obnovljene više puta zaključno sa 21.08.2012. kojima tražim kopiranje dokumentacije i odgovore na pitanja vezano za nove materijalne dokaze, koje sam dostavio. 11) Osnovni sud u Bijeljini se nijednom riječju nije osvrnuo na podatke koje sam tražio o MOJIM krivičnim prijavama protiv portira 24.06.2010. i AD Univerzal 02.12.2010. jer su ih prvo OT Bijeljina a potom Osnovni sud sakrili kako bi zaštitili sada pokojnog vlasnika Bobar grupe i pomogli mu da izbjegne parničnu u predmetu 80 0 P 039221 12 P a prije svega krivičnu odgovornost koja bi iz svega proizašla. 12) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 126 ZOPP-u jer je sa 0 (NULA) iznesenih argumenata i riječi na glavnoj raspravi od strane tužene RS, na kojoj je teret dokazivanja, odbacio tužbeni zahtijev.
13) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 126 ZOPP-u jer je sa 0 (NULA) iznesenih argumenata i riječi u pisanom obliku, od strane tužene RS, na kojoj je teret dokazivanja, vezano za dan 05.09.2012. koji je tema tužbenog zahtijeva odbacio tužbeni zahtijev.
Presuda drugostepenog suda dostavljena je poštom uz dopis "Osnovni sud 080-0-Su-15-000027(-9) od 30.07.2015"

Diskriminacija koja je godinama prvo tajno a poslije i javno vršena nad cijelom porodicom samo zato što su u srodstvu s ubijenom djevojčicom Ivonom Bajo, nastavljena je brutalnim pravnim nasiljem i u ovom sudskom postupku. Prvo je prekršen član 182 zakona o parničnom postupku pošto je tužena dostavila odgovor tek 5 dana poslije poziva za pripremno ročište, te je sud morao usvojiti tužbeni zahtjev zbog propuštanja na obavezan odgovor.
Ali mnogo teže povrede desile su se tokom postupka, naime sud nije primjenio pravilo obrtanje tereta dokazivanja, tako da se niko nikada ispred tužene Republike Srpske nije pojavio ni na jednom ročištu a kamoli da je dokazivao bilo šta. Vidljivo je iz priloga "Glavna rasprava 17.06.2014. 80 0 P 043325 13 P 2" da sam ukazao da taj problem i sud je odložio ročište upravo iz razloga što se tužena RS nije pojavila.
No u zapisnik nije uneseno da sam tražio od suda da usvoji tužbeni zahtijev s obzirom da stranka na kojoj je teret dokazivanja odustaje od toga da pred sudom dokazuje kako diskriminacije nije bilo. Jasno je da ja kao stranka nisam mogao inicirati odgađanja zbog odsustva druge stranke ukoliko ona nije bila obavezna pristupiti, no u međuvremenu sud "zaboravlja" na to, te je do nastavka došlo bez prisustva tužene RS, (Glavna rasprava 19.09.2014. 80 0 P 043325 13 P 2) kada je ipak taj moj zahtijev zaveden.
Dokaznog postupka u stvari uopšte nije ni bilo, što se vidi iz priloženog zapisnika. Sud naime uopšte nije dozvolio nikakvu izvođenje dokaza ni meni pošto se tužena nije pojavila nego se poslije prepisivanja usvojenih dokaza, odmah prešlo na završnu riječ.
Tako je došlo do nevidjenog skandala da umjesto tužene strane, sud izvodi dokaze, (Presuda 80 0 P 043325 13 P 2) i to takav način, što je umjesto dana 5. septembra 2012. koji je relevantan za tužbeni zahtjev, obrazlagao događaje 8 mjeseci kasnije od dana 13. maja 2013. što je zaista nevjerovatna blamaža. Umjesto da raspravlja o tački tužbenog zahtjeva da li je moje pravo garantovano članu 16. Ustava Republike Srpske, da na odluku o mom pravu, imam pravo žalbe prekršeno, sud je umjesto toga raspravljao da li je naredba o zabranu trebala biti donesena što je takođe skandalozno. Skrećem pažnju da sam na ovo upozorio u završnoj riječi te citiram taj dio:
"Podsjetio bi prije svega da se prema Ustavu RS čl. 48 prava garantovana tim Ustavom ne mogu oduzeti niti ograničiti. Predmet ovog tužbenog zahtjeva nije to da li je tužena RS trebala ili mogla donijeti naredbu o zabrani nego moje pravo da odluku koja se tiče mojih prava dobijem u pismenom obliku i da na istu imam pravo žalbe, što je garantovano čl. 16 Ustava RS. Tužena nije dostavila dokaze da mi je Rješenje o bilo kakvoj zabrani ikada uručeno niti da mi je omogućena žalba na to rješenje. Takođe, moje je pravo prema čl. 23 Ustava RS da dobijem sve podatke koje je tužena prikupljala o meni, te da ne budem ponižavan od strane službenika tužene. Sva ova prava garantovana Ustavom su pogažena dana 05.09.2012. godine kada sam pokušao da ostvarim ta prava da podnesem krivičnu prijavu po krivičnim djelima usmeno na zapisnik, te da dobijem podatke po krivičnim prijavama koje sam predao još 2010. godine."
Takvo upozorenje izneo sam i 9 mjeseci ranije podneskom "Obavjest sudu i tuzenoj 80 0 P 043325 13 P 2" kada sam i obavjestio sud o falsifikatu koji je priložila tužena RS, (Falsifikat presude) a taj dokument koji prilažem je bio koncept mog izvođenja dokaza koje mi nije dozvoljeno, citiram:
"Povlačim paralelu sa poznatom presudom suda u Strazburu Damjanović - Maktouf, kad se taj sud nije bavio time da li su oni ili nisu trebali biti osuđeni, nego samo time da li je tokom suđenja primjenjen adekvatan zakon. Iako je očigledno da sankcija prema svim srodnicima Ivone Bajo ne može biti zasnovana na važećim zakonima nijedne evropske zemlje, nego samo na zakonima trećeg rajha prije drugog svjetskog rata, u ovoj parnici sud ne može da se bavi uzrocima i "opravdanjima" pa ni zakonitosti takve naredbe, nego samo utvrđivanjem da li mi je ta naredba uručena u pismenom obliku i omogućena prava iz Ustava i ZOUP-u, koja sam naveo ili to nije učinjeno, te da li je izvršena diskriminacija na način opisan u tužbenom zahtijevu."
To je očito smišljeno pogrešno primijenjeno kao i u slučaju prava iz člana 7 zakona o prekršajima da lice lišeno slobode mora u roku od najkasnije 12 sati biti izvedeno pred sud. Taj član je brutalnim pravnim nasiljem prepravljen i odlučivalo se o tome, da li sam u tom roku trebao biti pušten na slobodu, odnosno sud je presudio da nisam diskriminisan jer sam pušten na slobodu poslije 11 i po sati u pritvoru.
Uz sve ovo falsifikovanje članova iz Ustava i zakona, sud se uopšte ni jednom jedinom riječju nije bavio kršenjem prava garantovano članom 23 Ustava Republike Srpske da svako ima pravo dobiti podatke koje su državni organi prikupljali o njemu a konkretno ovdje nastali poslije lažne prijave protiv mene za ugrožavanje sigurnosti, tako što mi odnesen računar iz kuće i danima sam nadziran stražama 24 h dnevno.
Pravo na pristup informacijama garantovano zakonom takođe nije bila tema nijedne riječi presude prvostepenog suda iako sam prve zahtjeve predao čak 3 godine ranije a posljednji petnest dana prije hapšenja kada mi je zabranjen i onemogućen pristup i saopšteno da postoji usmena naredba a pismenu nisu htjeli da uruče.
Sitnicama iz člana 48 Ustava Republike Srpske da se prava garantovana Ustavom ne mogu oduzeti nije ograničiti kao i pravo građana da ne budu diskriminisani, sud se uopšte nije bavio, pa iako sam na sve ove povrede sa detaljnim obrazloženjem ukazao u žalbi drugostepeni sud nijednom riječju nije komentarisao ni osporavalo nijednu od mojih tvrdnji nego je donesena presuda "Okruzni sud 80 0 P 043325 14 Gž2" uopštenog tipa gdje se čak ne može ni naslutiti kakvi su događaji u pitanju.
Jedino komentar o obavezama i radnjama MUP-a mogao bi biti povezan sa tim da sam uhapšen i zadržan u pritvoru ali nije poenta u tome da li neko može biti uhapšen nego u obavezi da u tom slučaju bude izveden pred sud najkasnije za 12 h što nije učinjeno a to ni prvostepeni ni drugostepeni sud nisu komentarisali niti obrazlagali.
Dakle umjesto da argumentovano demantuje moje navode o teškom kršenju odredaba parničnog postupka, drugostepeni sud je iznosio sasvim neumjesne i neprikladne komentare tipa kako ja hoću da forsiram istinu ali samo svoju istinu. Činjenica je da sam ja cijelo vrijeme tvrdio kako sam lažno optužen što je na kraju se ispostavilo da je istina ali uopšte u ovom tužbenom zahtjevu nije bilo postavljeno pitanje neke istine, nego isključivo da li je neko moje pravo prekršeno ili nije. Uostalom tužena je ta koja je trebalo da kaže istinu, na moja jasno postavljena pitanja, kako je došlo do presijecanja kaiša na torbi, (Dokazni predmeti) koji je nosila ubijena djevojčica preko ramena, što je konačno potvrđeno i dokazano 15.04.2015. "Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)". Na to pitanje evo sada preko 5 i po godina nikada nije odgovoreno a sudovi se ni jednog trenutka nisu bavili time da li je tužena morala poštovati zakon i odgovoriti na taj i druge zahtjeve.
Ovaj komentar suda pokazuje u stvari nešto drugo. Valjda je cilj svake stranke da dokaže svoju istinu a dužnost suda je da utvrdi sve činjenice i istinu. Ovde je naprotiv jasno da sud ne želi utvrđivati istinu, da ne želi postupati po tužbenom zahtijevu nego u startu zastupa "istinu" OT Bijeljina koja nema veze sa temom tužbe ali je uzrok diskriminacije upravo to što se prikriva kako je presječen kaiš torbe, kako je u stvari ubijena djevojčica Ivona Bajo. OT Bijeljina je ta koja forsira samo svoju "istinu" a sud to zna i upravo iz tog razloga se nije ni bavio kršenjem prava nego opravdavanjem fašističkih metoda kriminalaca iz tužilaštva. Na kraju prenosim dio u kome drugostepeni sud brutalno razbojništvo i fašističku višegodišnju diskriminaciju pokušava da legalizuje i opravda riječima:
Međutim, bez obzira na tu činjenicu, njemu je na druge načine, u svakoj situaciji koja se navodi u tužbi, kao što je to naveo prvostepeni sud u razlozima svoje presude, bilo omogućeno da na drugi način zaštiti svoja prava i interese garantovana zakonom. Ovu činjenicu i sam žalilac u žalbi navodi, kada kaže da je ipak uspio da dobije fotokopiju dokumentacije koja se nalazi u spisima predmeta tuženog organa. To su razlozi zbog čega prvostepeni sud nalazi da je ponašanje tuženog organa razumno i objektivno u takvim situacijama i da upravo zbog toga nema diskriminacije.
Prije svega gnusna je laž da su mi omogućeni "drugi načini" da ostvarim svoja prava jer ni danas nemam podatke prema pravu iz člana 23 Ustava RS, koji su prikupljani o meni i o računaru koji je odnesen, nema odgovora na pitanje kako je oštećen dječiji ruksak itd a to što sam "uspio" poslije 3 godine i skoro 200 uzaludnih dolazaka, izbacivanja, ponižavanja, laži tužene RS, hapšenja i pritvaranja da dobijem dio materijala koji sam tražio (snimke obdukcije i mjesta zločina) su za sud "razumno i objektivno ponašanje" ??? NEVJEROVATNO !!! Poruka koju sud šalje je dakle da i do drugih prava mogu doći samo tako što ću prethodno biti hapšen i pritvaran a sada slijedi moj opis iz žalbe na koji se sud pozvao tvrdnjom da i sam navodim "činjenicu" da mi je "bilo omogućeno da na drugi način zaštitim svoja prava i interese garantovana zakonom":
No poenta je u tome što sam to tražio još 2010-te a obnovio više puta od koga poslednji put 21.08.2012., te je moje pravo na taj materijal oteto dana 05.09.2012. Morao sam dakle poslije oko 150 uzaludnih dolazaka prilikom kojih sam tretiran kao stoka, provesti 11 i po sati u zatvoru da bi tužena RS konačno predala fotodokumentaciju. To je važno zbog neprikladnog komentara suda vezano za tačku 10 tužbenog zahtijeva da su moji navodi "paušalni i ničim potkrepljeni". Time se pokazuje da sam ja bio prisiljen odbijati fašističke naredbe tužene RS, biti hapšen, maltretiran, da bih uopšte imao dokaz da postoji naredba, koja je usmena. Da to nisam uradio, nego da sam podneo tužbu poslije desetina sprečavanja pristupa a bez suprotstavljanja bahatim korumpiranim pripadnicima OT Bijeljina, sada bi me sud u presudi i u tome proglasio "lažljivcem" uz opasku da su moje tvrdnje "paušalne i ničim potkrepljene". Ovde je sud čak zaboravio da je na tuženoj RS teret dokazivanja i da ona mora predati dokaz da mi je uručila tražene informacije.
I ETO OVAJ PRETHODNI OPIS JE TRETMEN KOJI SUD OPISUJE KAO RAZUMAN, OBJEKTIVAN I DA NEMA DISKRIMINACIJE !!!???
Predmet 80 0 P 043325 12 P2 je primjer kako ne treba da postupaju sudovi jer je osim smišljenog kršenja zakona i prava za vrijeme trajanja parnice, došlo i do neviđenog skandala kada je sud umjesto činjeničnog stanja na dan 05.09.2012. opisan u tužbenom zahtijevu, obrazlagao greškom ili "greškom" događaje od 13.05.2013. što je cijelih 8 mjeseci kasnije.

PRILOZI

Zapisnik 80 1 Pr 004323 11 Pr
Osnovni sud 080-0-Su-15-000027(-9) od 30.07.2015
Tuzba za utvrdjenje diskriminacije
Obavjest sudu i tuzenoj 80 0 P 043325 13 P 2
Falsifikat presude
Glavna rasprava 17.06.2014. 80 0 P 043325 13 P 2

Glavna rasprava 19.09.2014. 80 0 P 043325 13 P 2
Presuda 80 0 P 043325 13 P 2
Okruzni sud 80 0 P 043325 14 Gž2
Dokazni predmeti
Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

utorak, 5. siječnja 2016.

POLICIJA KAO PRIVATNA BANDA

Ovo nije odnos prema pojedincu nego je slika i prikaz onoga šta takozvana policija i tužilaštvo misle o narodu koji ih plaća da bi štitili zakon i njihovu bezbjednost. Ukratko smatraju nas budalama pa uopšte ne odgovaraju na ono što su pitani, prebacuju odgovornost na drugi mafijaški servis, koji takođe neće da odgovara a sve sa ciljem da sačuva pokradene milijarde tajkunsko političke mafije mila ronhila.

POLICIJA KAO PRIVATNA BANDA

U sklopu svoje borbe protiv kriminalaca iz mafijaškog režima koji su opljačkali milijarde evra od naroda, podneo sam zahtjev za pristup informacijama jednom od servisa tajkunsko političke mafije, takozvanom MUP-u a u stvari privatnoj bandi:
Vidljivo je da se traže podaci o dva sasvim različita predmeta i to pod 1:
INFORMACIJE VEZANO ZA OŠTEĆENJE RUKSAKA DJEVOJČICE IVONE BAKO KOJE JE REŽIMSKA MAFIJA UBILA PRILIKOM ŠVERCA U ZLOČINAČKU ORGANIZACIJU BOBAR GRUPU 23.07.2009., PREKO ČIJE JE BANKE FAŠISTIČKI MAFIJAŠKI REŽIM POKRAO STOTINE MILIONA MARAKA.
I pitanje pod brojem dva odnosilo se na:
ISTRAŽNE RADNJE NA RAČUNARU KOJI JE POLICIJSKA BANDA ODNIJELA 24.03.2010. POSLIJE LAŽNE PRIJAVE PRIPADNIKA MAFIJE, KRIMINALACA GRUHONJIĆ MUHAMEDA I DEBELJEVIĆ MILORADA.
Takođe je predočen skenirani odgovor OT Bijeljina vezano za pitanje broj jedan u kome kažu da se za informacije obratim policiji jer oni kako se vidi POJMA NEMAJU, kako je presječen kaiš na materijalnom dokazu sa mjesta zločina.
Na narednoj slici su kompletni odgovori OT i CJB Bijeljina iz kojih se vidi da prebacuju odgovornost jedni na druge odnosno iako im je predočeno da OT Bijeljina upućuje na policiju, MUP sada upućuje na tužilaštvo. Dakle navodni istražni organi policija i tužilaštvo nisu sposobni ni da čuvaju ovce a kamoli narod i novac...

Pitanje o računaru koji su oteli da bi uništili dokaze o svom kriminalu su potpuno ignorisali kao da i ne postoji. Ovo nije odnos prema pojedincu nego je slika i prikaz onoga šta takozvana policija i tužilaštvo misle o narodu koji ih plaća da bi štitili zakon i njihovu bezbjednost. Ukratko smatraju nas budalama pa uopšte ne odgovaraju na ono što su pitani, prebacuju odgovornost na drugi mafijaški servis, koji takođe neće da odgovara a sve sa ciljem da sačuva pokradene milijarde tajkunsko političke mafije mila ronhila.
Ja naravno znam da je u pitanju najobičnija fašistička zločinačka organizacija ali želim da to pokažem i dokažem svim građanima. Na naredni zahtjev predat prema zakonu o slobodi pristupa informacijama naravno nije ni odgovoreno što sam i pretpostavio ali je vidljivo da sam ih nazvao pravim imenom:
MAFIJAŠKI FAŠISTIČKI SERVIS CJB BIJELJINA...

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902