GLAVNA RASPRAVA 80 0 P 058903 14 P

Na pitanje policije odgovorio sam, da imam dokaze o teškim krivičnim djelima pripadnika, odnosno radnika AD "Univerzal" iz Bobar grupe, te da sam konstantno sprečavan kako bi se prikrio kriminal tadašnjeg poslanika čije ime neću sada navoditi s obzirom da je preminuo, i da taj kriminal smišljeno prikriva glavni OT, a sve po nalozima Predsjednika RS koji je najveći kriminalac u zemlji...

GLAVNA RASPRAVA 80 0 P 058903 14 P

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0 P 058903 14 P
Bijeljina, 22.01.2015. godine
ZAPISNIK O GLAVNOJ RASPRAVI
Sastavljen u Osnovnom sudu Bijeljina dana 22.01.2015. godine

OD SUDA PRISUTNI S U D IJ A, Ljubiša Mićić Asistent, Nada Mićić

PRAVNA STVAR TUŽITELJ: Zdenko Bajo TUŽENI: Republika Srpska RADI: utvrđenje diskriminacije

Započeto u 12,00 časova
Konstatuje se da su na glavnu raspravu pristupili:
Pristupio lično tužitelj Zdenko Bajo, sin Krunoslava iz Bijeljine ul. Majke Jevrosime br. 20.
Za tuženog niko, dostava poziva za glavnu raspravu uz zapisnik sa pripremnog ročišta i materijalne dokaze tužioca uredna, tužena primila dana 19.12.2014.g., te se nije očitovala na povlačenje tužbe tužioca iz tačke 1 pod 1.2 i 3 u roku od 8 dana iz čega slijedi da se ista saglasila u tom dijelu sa povlačenjem tužbe.
Sud konstatuje da su od strane pisarnice ovog suda priklopljeni spisi br. 80 0 P 053922 13 P i 80 0 P 043325 13 P2.
Sud donosi
RJEŠENJE Otvara se glavna rasprava. Rasprava je javna.
Poziva se tužilac da izloži tužbu.
Tužilac izjavljuje da ostaje u cjelosti kod uređene tužbe sa pripremnog ročišta od 18.12.2014.godine.
Sud čita odgovor na tužbu tužene i podneske date tokom postupka od strane tužene,
Sud donosi
RJEŠENJE Utvrđuje se da je tužba tužioca u dijelu tužbenog zahtjeva iz tužbe od 03.07.2014.godine iz tačke 1 pod 1,2 i 3 povučena.
Sud donosi RJEŠENJE Provesće se dokazni postupak.
Vrši se uvid i čita se:
spis Osnovnog suda u Bijeljini br. 80 0 P 053922 13 P,
spis Osnovnog suda u Bijejljini br. 80 0 P 043325 13 P 2,
dopis OT u Bijeljini br. A-326/12 od 15.11.2012.g. upućen VSTV,
zahtjev za pristup informacijama upućen OT Bijeljina od 11.02.2010.g. i 17.03.2010.g.,
kopija fotografije materijalnog dokaza-torbe u vezi koga je tužilac podnosio zahtjeve OT u Bijeljini za pristup informacijama,
zahtjev tužioca upućen OT u Bijeljini i odgovor OT u Bijeljini na taj zahtjev br. IT-18/12 od 31.08.2012.g.,
zahtjev tužioca za pristup informaciji upućen OT Bijeljina od 08.01.2013.g. i odgovor OT Bijeljina br. 1T-2/I4 od 19.02.2014.g., podnesak Ustavnog suda BiH br. P-124/14 od 12.03.2014.g.,
dopis tužioca upućen OT Bijeljina od 23.01.2014.g. i zahtjev za pristup informacijama upućen od strane tužioca OT Bijeljina od 20.06.2014.g. i odgovor OT Bijeljina br. IT-24/14 od 26.06.2014.g.,
odgovor MUP RS. CJB Bijeljina, br. 10-02/2-230-236/10 od 15.12.201 l.g. upućen tužiocu,
dopis tužioca upućen Okružnog sudu u Bijeljini dana 14.07.2014.g.,
dopis tužioća upućen Osnovnom sudu u Bijeljini dana 14.07.2014.g. - zahtjev za pristup informacijama i odgovor suda br. 080-0-Su-14-000 028 (6) od 22.07.2014.g.,
dopis OT Bijeljina upućen tužiocu br. IT-36/14 od 18.11.2014.g.,
zahtjev tužioca za pristup informacijama upućen OT Bijeljina od 21.07.2014.g.,
dopis tužioca upućen predsjedniku Osnovnog suda u Bijeljini,
rješenje Osnovnog suda u Bijeljini - Prekršajno odjeljenje br. 80 I- Pr 007070 12 Pr od 10.12.2012.g
punomoć Bajo Bollin Budimke data bratu, ovoparničnom tužiocu Bajo Zdenku, ovjerena kod notara Marjanović Dušana pod br. OPU-559/2010 od 21.05.2010.g.
Uvid izvršen, tužilac ne prigovara izršenom uvidu, ne osporavaju vjerodostojnost materijalnih dokaza priloženih u kopiji, te ne traži sravnjenje sa originalima. Što se tiče uvida u naprijed navedene parnične spise Osnovnog suda u Bijeljini br. 80 0 P 053922 13 P i 80 0 P 043325 13 P 2 tužilac je saglasan da sud izvrši uvid u navedene spise samo iz razloga kako bi utvrdio da li je prigovor litispedencije i prigovor presuđene stvari koju je istakla tužena osnovan ili ne, ta da li se radi o istim događajima iz navedenih parnica u poređenju sa predmetnom parnicom br. 80 0 P 058903 14 P i smatram da ni jedan dokument iz navedenih predmeta ne može biti dokaz u ovoj parnici.
Kako tužilac nema novih dokaznih prijedloga, sud konstatuje da je dokazni postupak završen.
U završnom izlaganju tužilac izjavi:
Ukazao bih prvo sudu da se ovdje radi o posebnom postupku, tužbi za utvrdenje diskriminacije, gdje je teret dokazivanja na potencijalnom diskriminatoru. S obzirom da se zastupnik tužene nije pojavio ni na pripremnom ročištu ni na glavnoj raspravi niti je ponudio bilo kakav dokaz kojim bi opovrgao potencijalnu diskriminaciju smatram da je sud dužan u skladu sa č1. 126. ZPP presuditi da je diskriminacija izvršena.
Što se tiče dokaza pomenuo bih prvo dokument A-326/I2 od 15.11.2012.g. u kome prvi put pismeno glavni okružni tužilac OT Bijeljina potvrđuje i priznaje u dopisu VSTV da je izdao usmenu naredbu o zabrani pristupa meni u prostorije OT Bijeljina. Time je prekršen Zakon o opštem upravnom postupku, jer je bez ikakve rasprave suda i presude izrečena zabrana, odnosno sankcija koja se tiče mojih prava s obzirom da sam tražio da mi se ta naredba uruči pismeno kako bih na nju imao pravo žalbe što tužena nije učinila očito je prekršeno Ustavom garantovano pravo iz člana 16.
Zahtjv za pristup informacijama od 11.02.2010.g. i 17.03.2010.g. pokazuju dužinu i kontinuitet diskriminacije što znači da se ovdje ne radi o samo jednom danu koji je tema ovog suđenja, nego o višegodišnjoj diskriminaciji. Skrećem pažnju da sam ovim zahtjevima tražio uvid u spis KTA. 596/09 što mi nikada do današnjeg dana nije omogućeno i postavio jasna pitanja kako je došlo do presjecanja kaiša materijalnog dokaza sa mjesta gdje je usmrćeno jedno dijete, ko je taj dokaz uklonio i opravo benzinom, odakle potiču krvavi tragovi prije mjesta pada, te kojim je vještačenjem ustanovljeno kako su nastale sve unutrašnje povrede kod Ivone Bajo konstatovano obdukcijom. Za nekoliko dana će biti punih 5 godina kako sam predao taj zahtjev, sve do danas mi nikada nije odgovoreno. Dolazio sam više od 200 puta, pristup mi je zabranjen, a OT Bijeljina i dalje prikriva te informacije. Dodao bih još činjenicu da samo pravo zastarjeva tek poslije 5 godina, tako da i ovaj dokument još uvijek pokazuje da se moja prava krše.
Fotografija materijalnog dokaza pokazuje sudu, a dostavljena je i Tužilaštvu da se radi o krivičnom djelu sprečavanje dokazivanja za koje je očigledno poslije višegodišnjeg ćutanja da je odgovornost prije svega na postupajućem tužiocu, potom na uredu glavnog tužioca, na OT Bijeljina i na kraju na tuženoj Republici Srpskoj. Takode skrećem pažnju sudu da se ovdje ne radi o nekom običnom dokazu. Ova torba je vlasništvo moje porodice, odnosno moje sestre gospođe Bollin, koju sam ovlašten da zastupam. Tužena dakle, 5 godina odbija da majci čije je dijete izgubilo život, odnosno vjerovatno je ubijeno odgovori kako je torba došla u ovakvo stanje i da li to ima neke veze sa smrtonosnim povredama kod djevojčice. Dokument obavještenja OT takođe pokazuje kontinuitet i diskriminaciju gdje sam u 7 tačaka tražio ostvarenje Zakonom garantovanih prava. Na to je tužilaštvo poslalo ,,odgovor“ IT-18/12 u kome lažno saopštava da mi je bio omogućen uvid u predmet, a ustvari je uvid bio omogućen tadašnjem advokatu g-đe Bollin. O temama iz ostalih 6 tačaka uopšte se nisu izjasnili, tada mi je zabranjen pristup tužilaštvu, spriječen sam da podnesem krivičnu prijavu tužiocu usmeno na zapisnik, te sam odbio da se udaljim tražeći da se Zakon i Ustav poštuje ili da budem uhapšen, sve sa ciljem da jednog dana imam dokaz šta sam ja sve pokušavao, da ukažem na krivična djela i ko je sve učestvovao u prikrivanju kriminala.
Zahtjev od 08.01.2013.g. pokazuje da sam od OT Bijeljina tražio podatke o mojim krivičnim prijavama protiv fizičkog lica od 24.06.2010.g. i pravnog lica AD ,.Univerzal“ Bijeljina od 02.12.2010.g. Radi se o fizičkom i pravnom licu iz Bobar grupe. Jano sam naveo u zahtjevu da su mi podaci potrebni za parnicu protiv AD ,,Univerzal“ Bijeljina, te da očekujem da će OT Bijeljina omogućiti sudu da ostvari uvid u spis, odnosno da neće pomoći tuženom pravnom licu prikrivanje relevantne dokumentacije. Na ovaj zahtjev nikada nisam dobio odgovor, a sud je potom odbio sve moje dokaze i odbio da službeno zatraži ove podatke čime je pružena pomoć drugoj stranki. Kasnije se ispostavilo da su ove krivične prijave u to vrijeme bile sakrivene što je bilo poznato i OT Bijeljina i Osnovnom sudu u Bijeljini, odnosno ovdje tuženoj Republici Srpskoj. Odgovor OT Bijeljina IT-2/14 od 19.02.2014.g. pokazuje da tužena nastavlja sa obmanama i manipulacijama sprečavajući mi uvid u traženi spis i navodeći da se nalazi u posjedu Ustavnog suda. Predvidjevši šta će da odgovori OT Bijeljina zatražio sam podatke od Ustavnog suda koji svojim dopisom P-124/14 obavještava da je pomenuti spis vraćen skoro godinu dana ranije. Obavještenje od 23.01.2014.g. predao sam u OT Bijeljina u prizemlju i poslije nekih pokrenutih parnica gdje sam dokazao da su moje krivične prijave sakrivene ukazujem na to i tužilaštvu, te tražim od njih objašnjenje. Objašnjenje nikad nisam dobio. ali se kasnije ispostavilo da je to uticalo na formiranje spisa u 2014.g. o mojim krivičnim prijavama. Svaki kontakt usmeni razgovor i objašnjenje postupajućeg tužioca je bio sprečavan iako svaki tužilac ima obavezu četvorosatnog rada sa strankama svaki dan. Dolazim do dokumenta koji je tema ove parnice radi se o zahtjevu od 20.06.2014.g. koji sam takode bio prisiljen da predam na način različit od ostalih gradana, u prizemlju zgrade izvan prostorija OT Bijeljina. U zahtjevu je navedeno 8 tačaka na koji se traži odgovor, odnosno relevantna dokumentacija. Takode mi je tada saopšteno da mi je zabranjen pristup Tužilaštvu i kontakt sa tužiocem, a na moj zahtjev da mi se ta naredba uruči pismeno nije odgovoreno, odnosno nisam dobio tu naredbu.
Odgovor OT Bijeljina IT-24/14 od 26.06.2014.g. pokazuje da su moje krivične prijave iz 2010.g. zavedene pod brojem T 14 0 KTA 0010617 14. Posljednja dva broja pokazuju godinu otvaranja spisa. Moja pitanja koja sam već ranije izdiktirao na zapisnik tako da neću da ih ponavljam vezano za torbu lica mjesta i povrede su potpuno ignorisane što je dodatno ponižavanje kako mene tako i majke ubijenog djeteta. Na kraju tog odgovora OT Bijeljina piše da je MUP ,,sačinio“ neke podatke o meni što insinuira da to nije tačno, odnosno da sam sve izmislio. I ranije sam tražio podatke koje je MUP prikupljao o meni poslije lažne prijave za ugrožavanje sigurnosti koju su podnijeli pripadnici OT Bijeljina nikada nisam dobio ni jedan dokument od tužene o tome.
Dokument MUP-a 10-02/2-230-236/10 od 15.12.2011.g. pokazuje da je CJB Bijeljina dostavilo u OT Bijeljina svoj Izvještaj o meni. Radi se o podacima koje je MUP prikupljao mjesec dana, a tom prilikom sam pred kućom imao stražu u 3 smjene 24 sata dnevno i praćen u korak od policije gdje god da krenem. U to vrijeme je načelnik krim policije bio gospodin Aleksandar Teodorović koji je ubrzo poslije toga preminuo pod sumnjivim okolnostima. Samo 5 dana pošto sam u njegovoj kancelariji obavio razgovor vezano za ovaj nadzor i dokaze koje imam o krivičnim djelima inspektora Marković Dragoslava i tužioca Stjepanović Danice. Gospodin je obećao da će pokrenuti istražne radnje protiv navedenih kao što je pokrenuo i protiv mene, ali 5 dana kasnije smrt ga je spriječila u tome, a nije poznato gdje su moji dokazi završili. Naredni dokument obavještenje predsjedniku Okružnog suda se ovom sudu dostavlja samo informativno kako bi dokazao da sam pismeno obavjestio tuženu da ću povući dio tužbenog zahtjevr vezano za radnje Okružnog suda. Iako je zastupnišlvo tužene to vrlo dobro znalo u svom odgovoru su se bavili samo ovim temama koje će biti povučene, a smišljeno nisu napisali ni jednu riječ vezano za diskriminatorsku i kriminalno postupanje OT Bijeljina koje je ustvari i uzrok svega. Naredna 2 dokumenta Zahtjev Osnovnom sudu i odgovor Osnovnog suda su takode vezani za istu temu, odnosno pokazuju da više nema motiva tražiti da sud utvrdi diskriminaciju vezano za povučene tačke. U zahtjevu predatom OT Bijeljina 21.07.2014.g. tražim da mi se omogući uvid u ranije navedeni spis formiran po mojim krivičnim prijavama, te da li je istina da.je tužilac Stjepanović navela da će mi odgovarati samo na pismena obraćanja kao i to da li je istinita tvrdnja koju mi je Sudska policija više puta saopštavala da OT Bijeljina nije više nadležna za slučaj tragične pogibije Ivone Bajo. Na taj zahtjev OT Bijeljina ponovo nije htjela da odgovori, ali onda dana 18.11.2014.g. šalje ,,odgovor“ IT-36/14 u kome prvo lažno navodi da je moj prethodni zahtjev predat 03.11:2014.g.
Iz stvamog datuma predaje i ovog odgovora vidi se da je prošlo 4 mjeseca, a u samom odgovoru me obavještavaju da se pomenuti spis nalazi u Osnovnom sudu koji je isti sud zatražio na uvid. Ovo je nova manipulacija i pokušaj prevare tužene koja želi predstaviti da bi mi uvid bio omogućen da se spis nalazi kod njih, a ustvari su ovaj odgovor poslali tek kad sam u jednoj drugoj parnici predložio da sud službeno zatraži ovaj spis s obzirom da ga OT Bijeljina prikriva. Dopis predsjedniku Osnovnog suda od 20.01.2014.g. pod nazivom "advokati mafije" odnosi se na postupanje sudija Osnovnog i Okružnog suda u parnici protiv AD „Univerzal" br. 80 0 P 039221 12 P. Pošto je prethodno OT Bijeljina odbila da mi odgovori na zahtjev vezano za moje krivične prijave koje su mi bile potrebne za ovu parnicu, a sud takođe odbio da zatraži taj spis (formiran naredne godine). Osnovni sud je prvo falisflkovao moj tužbeni zahtjev formulišući da oštetu tražim zbog smrti djevojčice, te je falisfikovao i spis KTA-596/09 OT Bijeljina navodeći ,,da je žica presjekla krvni sud djevojčice“. Takva formulacija ne postoji niti u jednom vještačenju. niti u mišljenju OT Bijeljina. Naredni dokument Rješenje Prekršajnog suda 80 1 Pr 007070 12 Pr od 10.12.2012.g. pokazuje da sam dana 05.09.2012.g. pošto sam spriječen u pristupu Tužilaštvu postavio na sebe plakat na kome je pisalo :
„Glas istine, prikrivanje ubistva, skrivanje dokaza, falsifikovanje vještačenja, teror nad medijima, smrt na saslušanju, imam dokaze o krivičnim djelima i kriminalu pripadnika OT Bijeljina, šta će da se desi, hoće li uhapsiti njih ili mene ??? Zaustavimo spregu mafije i Tužilaštva“.
lako Ustav RS u čl.32. daje pravo građanima da izraze svoje mišljenje o radu državnih organa javno i da za to ne smiju biti kažnjavani, Prekršajni sud je ovaj tekst ocjenio kao uvredljiv iako se njime ne vrijeđa ni neka rasa, nacija, pol ili druga osobina koja bi bila kažnjiva Zakonom o prekršajima. U nastavku je navedeno kako su policajci zapamtili moj odgovor za razloge sprečavanja pristupa.
Ja sam tada na pitanje policije odgovorio da imam dokaze o teškim krivičnim djelima pripadnika, odnosno radnika AD ,,Univerzal“ iz Bobar grupe, te da sam konstantno sprečavan kako bi se prikrio kriminal tadašnjeg poslanika čije ime neću sada navoditi s obzirom da je preminuo, i da taj kriminal smišljeno prikriva glavni OT, a sve po nalozima Predsjednika RS koji je najveći kriminalac u zemlji.
Ovim želim ukazati sudu da su sve diskriminatorske radnje kako za konkretan dan tako i u prethodnom periodu bile smišljene da bi se prikrila pljačka stotina miliona evra preko „Bobar grupe". Posljednji događaj pokazuje da je OT Bijeljina pokrenulo istragu po tom kriminalu po kojem sam ja godinama pokušavao da ukažem.
Poslednji dokument je punomoć gospođe Bollin kojim dokazujem da sam pokušavao ostvariti njena prava za koje me je ovlastila. Smatram da sud ima dovoljno dokaza koji dokazuju kontinuitet diskriminacije pa čak i motive pojedinaca i tužene RS u cjelini, te da je potrebno usvojiti tužbeni zahtjev, posebno imajući u vidu činjenicu da je tužena na kojoj je teret dokazivanja ovdje nastupila sa nula dokaza i nula izgovorenih riječi.
Ostajem kod prijedloga za oslobođenje od obaveze plaćanja takse u ovoj pravnoj stvari zbog slabog imovnog stanja, koje se nije promijenilo do danas, a ukoliko mi bude dosuđen iznos štete koji sam potraživao od 100.000,00 KM ja ću taksu platiti.
Kako stranke više ne traže riječ, to sud objavljuje da je glavna rasprava završena.
Sud obavještava tužioca da će presuda u ovoj pravnoj stvari biti donijeta dana 20.02.2015.god. u 14,30 časova, kada se može preuzeti u zgradi suda u kancelariji br. 13, obzirom da neće biti dostavljana na adrese iz tužbe.
Obavještenje o datumu donošenja presude dostaviti tuženoj preko Pravobranilaštva RS sjedište zamjenika u Bijeljini shodno čl. 185. ZPP RS uz prepis zapisnika sa glavne rasprave.
Rok za žalbu protiv presude iznosi 30 dana i počinje teći od 21.02.2015. godine za tužioca kao i za tuženu pod uslovom urednog prijema obavještenja o datumu donošenja presude, u suprotnom od dana dostavljanja prepisa presude.
Završeno u 13,15 časova.
Prisutni pregleda i potpisuje zapisnik bez primjedbi.

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

KO SU FALSIFIKATORI

Krajem 2014-te godine razotkriveno je zbog čega se prikrivalo ubistvo djevojčice Ivone Bajo izvršeno prilikom krijumčarenja, pošto je prvo uvedena prinudna uprava u Bobar banku a potom i priglašena likvidacija, dok su na površinu isplivale i nezakonite radnje u ostalim firmama Bobar grupe. Već sada je poznato da je preko Bobar banke opljačkano na stotine miliona KM i bilo je dakle potrebno upotrijebiti sva sredstva da bi me spriječili u dostavi dokaza i podnošenjima krivičnih prijava protiv fizičkih i pravnih lica iz Bobar grupe.

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

PREDSJEDNIKU OSNOVNOG SUDA

KO SU FALSIFIKATORI ???

Već duže vrijeme pismeno obavještavam sudove u Bijeljini o kriminalu koji prikriva OT Bijeljina, koja je suštinski sastavni dio i udarna pesnica organizovanog kriminala. Još u startu sam apelovao na sudije da postupaju isključivo prema odredbama zakona, da ne tražim nikakvu pomoć za sebe ali i da ne pružaju pomoć kriminalcima iz OT Bijeljina o čijim teškim krivičnim djelima sam dostavio više dokaza.
Pri tome sam upozoravao da nijedan takav pokušaj neće biti moguće izvesti a da se ne ostave pisani tragovi kršenja zakona u zapisnicima i presudama. Praktično zločinačka organizacija OT Bijeljina, odnosno organizovana kriminalna grupa "Ured glavnog tužioca" je suočen sa dokazima svojih teških krivičnih dijela izveo potez koji sam predvidio još početkom 2010-te a to je da se posakrivaju po budžacima mafijaškog servisa na poslednjem spratu, zabrane pristup građanima koji traže poštovanje zakona i ostvarenja prava a onda je teret izvršenja krivičnih djela padao na pripadnike sudske policije i sudije...
Krajem godine razotkriveno je i zbog čega se prikrivalo ubistvo djevojčice Ivone Bajo izvršeno prilikom krijumčarenja, pošto je prvo uvedena prinudna uprava u Bobar banku a potom i priglašena likvidacija, dok su na površinu isplivale i nezakonite radnje u ostalim firmama Bobar grupe.
Već sada je poznato da je preko Bobar banke opljačkano na stotine miliona KM i bilo je dakle potrebno upotrijebiti sva sredstva da bi me spriječili u dostavi dokaza i podnošenjima krivičnih prijava protiv fizičkih i pravnih lica iz Bobar grupe.
U prilogu je "Rješenje 80 1 Pr 007070 12 Pr" od 10.12.2012. koje je samo mali dio razbojništva koje su demonstrirali takozvani državni organi koristeći se inkvizitorskim i gestapovskim metodama. Pošto su kriminalci iz OT Bijeljina već 30 mjeseci kršili ustavom garantovana prava i između ostalog odbijali da odgovore ko je, kako i zašto oprao hemijskim sredstvom torbu ubijene djevojčice, te da njenoj majci predaju kopije snimaka mjesta zločina i obdukcije, konstatovano je da sam napisao "ZAUSTAVIMO SPREGU MAFIJE I TUŽILAŠTVA" te što je bitnije za ovaj tekst, da zam zamislite "POVIŠENIM TONOM" na pitanje policije o čemu se radi rekao citiram sud:
Da je Milorad Dodik vrhovni kriminalac, da su Gavrilo Bobar i okružni tužilac kriminalci, te da su u sprezi sa mafijom"
Ova rečenica naravno nije ispravno prenesena i to je smišljeno urađeno. Tačno je da sam pomenuo takozvanog predsjednika i sada preminulog poslanika ali treća osoba nije bio neki "okružni tužilac" nego sam jasno rekao da je glavni okružni tužilac najodgovorniji za prikrivanje ubistva, krijumčarenje i sva druga krivična djela koja vrše prethodno imenovana dvojka.
Sad je došlo vrijeme da su dvojica imenovanih u pomenutom rješenju praktično uprli prstom u trećeg svega 40 dana poslije smrti i ukazali na višegodišnji kriminal. Pitanje je samo kako sada misle da glume neobavještenost i profesionalizam, kad su prethodnih godina bili spremni da zabranjuju pristup i hapse svakog ko je to pokušavao prijaviti i razotkriti.
Sudska policija koja je izvršavala fašističku naredbu Novaka Kovačevića sigurno nije imala pojma koji su uzroci, pa vjerovatno ni sudije koje su u SVIM predmetima, bilo prekršajnim bilo parničnim podržavali taj kriminal i pružali pomoć direktnim krivcima iz OT Bijeljina. Moguće je da čak ni tužilac Stjepanović pa ni Kovačević nisu znali koje su razmjere kriminala u Bobar grupi ali to nikoga ne opravdava za bezakonje koje su činili. Posebno ne one koji su zbog prikrivanja milionske pljačke, pranja novca narko mafije, bili spremni ukloniti sa mjesta zločina materijalni dokaz ubistva i oprati ga benzinom.
Nije nažalost to jedini kriminal iza koga je kao logistička podrška bila OT Bijeljina. Samo iz Birča je ukradena milijarda KM, dok posljedice pljačke naroda preko Bobar banke tek nailaze a samoubistvo penzionera pred sjedištem samozvanog "glavnog baje" prvog dana nove godine je samo još jedna od bezbroj nevinih žrtava za koje je odgovorna političko tajkunska mafija. Tome su svojim nezakonitim postupanjem doprinjeli i sudovi u Bijeljini pošto su konstantno pružali pomoć odgovornima iz OT Bijeljina i to za najteža krivična djela. A sve pošto sam prezentovao dokaz da su spremni prikriti ubistvo djeteta, krijući i uništavajući dokaze.
Vjerovatno najteži i najozbiljniji kriminal koji je izvršio jedan sudija (bar što se tiče onih u kojima sam stranka) je u predmetu 80 0 P 039221 12 P protiv AD Univerzal. Odbačeni su SVI dokazi koje sam predao te sam tako spriječen da govorim. Dok napolju beskućnici umiru od hladnoće, postupajuća sudije je neposredno prije odbacivanja dokaza, mašući lepezom da se rashladi uzela CD (compact disc) i upitala "KAKVA JE OVO PLOČA ???". Zaista je šteta što nije bilo tonskog snimanja.
Osim diskriminacije u odnosu na zastupnike tuženog koji su dobili sto i stolice a ja klupu pored koje sam mogao redati dokumentaciju na podu, ista osoba je brutalno falsifikovala ne samo tužbeni zahtijev izmišljajući nepostojeći osnov štete nego je falsifikovala i tekst iz spisa OT Bijeljina, lažno navodeći da piše kako je žica pokidala krvni sud a čega nema niti u jednom vještačenju.
Kad je već sudija spramna na takve falsifikate onda i ne čudi da je neko iz administracije falsifikovao rješenje prekršajnog suda i preinačenu presudu predstavio pravosnažnom (Rjesenje 80 1 Pr 000670 10 Pr) iako je odluka Okružnog suda sasvim drugačija (Rješenje 80 1 Pr 000670 10 Pžp). I umjesto da sud ustanovi kako je došlo do tog kriminala i ko je sve djelio taj falsifikat i sa kojim motivima te ko je bio inspirator, urađeno je sve da se uklone tragovi i dokaz krivičnog djela ukloni iz spisa.
Ovo je sramota i za Osnovni i za Okružni sud jer su ih neke osobe kompromitovale a evo više od godinu dana od kako sam razotkrio tu manipulaciju ne zna se ko je predao Pravobranilaštvu RS taj falsifikat. I uz sve to iako su uklonjeni priloženi dokazi potekli od prekršajnog suda sa opaskom da neće biti uzimani u razmatranje sud je očiglednu diskriminaciju, poslije parnice na kojoj se nijedne sekunde nije pojavila stranka na kojoj je teret dokazivanja, (80 0 P 043325 13 P 2) ocijenio kao regularnu, spočitavajući mi ponavljanje istovrsnog prekršaja.
Poslije toga sam bio prisiljen podnijeti krivičnu prijavu da bih u budućnosti branio svoja prava. I sve ovo se dešavalo prije likvidacije Bobar banke i kraha Bobar grupe.
AKO SUDIJE NISU ZNALE KAKAV KRIMINAL ŠTITE I PRIKRIVAJU EVO SAD ZNAJU BAR DIO TOGA...

PRILOZI

Rješenje 80 1 Pr 007070 12 Pr Rjesenje 80 1 Pr 000670 10 Pr Rješenje 80 1 Pr 000670 10 Pžp Odgovor na 80 0 P 043325 13 P 2 Prijava za falsifikat

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

ZALBA NA PRESUDU 80 0 P 058903 14 P

Ova tužba kao i prethodne za utvrđenje diskriminacije su posljedica toga što su svi državni organi u službi ratnih prifitera i poslijeratne tajkunsko političke mafije a to su nedvosmisleno potvrdili najstručnije ličnosti iz te oblasti i to:
Glavni republički tužilac RS izjavom pred kamerama ATV-a DA ZA PROCESUIRANJE "KRUPNIH RIBA" NEMA POLITIČKE VOLJE.
Predsjednica suda BIH, pred kamerama FTV-e da u državi djeluje pravosudna mafija.
ŠTO NEDVOSMISLENO ZNAČI DA IZMEĐU DRŽAVE I MAFIJE STOJI ZNAK JEDNAKOSTI...

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

Predmet: 80 0 P 058903 14 P	TUŽBA
Tužilac:	ZDENKO BAJO MAJKE JEVROSIME 20 / 76300 BIJELJINA
Tuženi:	REPUBLIKA SRPSKA Pravobranilaštvo RS, Vuka Karadžića broj 4, 78000 Banja Luka
Vrijednost spora:	100000 KM

ŽALBA NA PRESUDU 80 0 P 058903 14 P

PRESUDA SE OVOM ŽALBOM POBIJA U CJELINI, ZBOG POVREDE ODREDABA PARNIČNOG POSTUPKA, POGREŠNO I NEPOTPUNO UTVRĐENOG ČINJENIČNOG STANJA TE POGREŠNE PRIMJENE MATERIJALNOG PRAVA, VEZANO ZA ČLANOVE 208 - 211 ZOPP, ŠTO ĆE BITI OBRAZLOŽENO U TEKSTU ŽALBE!
Osnovni sud je prekršio više odredbi iz zakona, obrtanje pravila tereta dokazivanja, podmetnuo je dva spisa iz njih izvodio dokaze iako sam upozorio na glavnoj raspravi da to nije moguće i time jasno stavio na znanje da znam kakvu je prevaru smislio postupajući sudija. Na moju primjedbu da nijedan dokument iz priklopljenih spisa ne može biti korišten kao dokaz u ovoj parnici niko me nije demantovao, te je time prekršen i član 101 "Postupak na glavnoj raspravi odvija se usmeno, a dokazi se izvode neposredno pred sudom, ukoliko nije drugacije predviđeno ovim zakonom." Ovde naprotiv nije bilo nikakvog izvođenja dokaza od strane tužene na glavnoj raspravi nego je na kriminalan način postupajući sudija "izvodio" dokaze u presudi.
Ova tužba kao i prethodne za utvrđenje diskriminacije (80 0 P 053922 13 P i 80 0 P 043325 13 P 2) su posljedica toga što su svi državni organi u službi ratnih prifitera i poslijeratne tajkunsko političke mafije a to su nedvosmisleno potvrdili najstručnije ličnosti iz te oblasti i to:
Glavni republički tužilac RS izjavom pred kamerama ATV-a DA ZA PROCESUIRANJE "KRUPNIH RIBA" NEMA POLITIČKE VOLJE.
Predsjednica suda BIH, pred kamerama FTV-e da u državi djeluje pravosudna mafija.
ŠTO NEDVOSMISLENO ZNAČI DA IZMEĐU DRŽAVE I MAFIJE STOJI ZNAK JEDNAKOSTI...
To što su ovde u pitanju ljubazne i pristojne sudije ne oslobađa ih od odgovornosti za organizovani kriminal koji su počinili. Recimo u prve dvije parnice (80 0 P 053922 13 P i 80 0 P 043325 13 P 2) jedna od tačaka je bila povreda prava na pristup informacijama o MOJIM krivičnim prijavama protiv Bobar grupe predatih još 2010-te i tada sudije nijednom riječju nisu u presudama pominjali tu temu jer su znali da su prijave sakrivene. A onda u ovoj parnici kada postavljam kao tačku pravo na pritužbu na odluku tužioca koje mi je uskraćeno, sud to prepravlja u tezu da sam informisan i dodatno me diskriminiše smatrajući građane budalama kojima može manipulisati kako želi.
Predlažem da drugostepeni sud shodno članu 225, stav 5 preinači prvostepenu presudu i usvoji postavljeni tužbeni zahtijev, za šta ću argumente iznijeti u nastavku. U suprotnom ću naravno svoja prava braniti pred Ustavnim sudom, koji će prepoznati najbolje koja se prava krše...

---

"Podsjetio bi prije svega da se prema Ustavu RS čl. 48 prava garantovana tim Ustavom ne mogu oduzeti niti ograničiti. Predmet ovog tužbenog zahtjeva nije to da li je tužena RS trebala ili mogla donijeti naredbu o zabrani nego moje pravo da odluku koja se tiče mojih prava dobijem u pismenom obliku i da na istu imam pravo žalbe, što je garantovano čl. 16 Ustava RS." OVO JE MOJA TUŽBA, MOJ TUŽBENI ZAHTIJEV I SUD JE DUŽAN DA SA BAVI ISKLJUČIVO TIME A NE DA PREPRAVLJA, FALSIFIKUJE, MANIPULIŠE I IZMIŠLJA SOPSTVENU TUŽBU PREMA KOJOJ ĆE OBRAZLAGATI UNAPRIJED PRIPREMLJENU PRESUDU.
U nastavku ću uz citiranje relevantnih članova zakona navesti redom tačke iz tužbenog zahtijeva i pojasniti kako je počinjena diskriminacija koju Osnovni sud u Bijeljini nije htio da vidi jer neće da štiti Ustav i garantovana prava građana na šta je obavezan prema članu 5 Zakona o sudovima nego zastupa interese organizovanog kriminala, odnosno štiti milijarde evra opljačkanih od strane tajkunsko političke mafije.

---

1 i 2) Prema odredbama ZOZD-e, diskriminacija je svako različito postupanje što znači da je tužena Republika Srpska prekršila taj zakon.
Može tužena Republika Srpska da hapsi i zatvara svoje građane ali je obavezna da o tome donese rješenje i da ono postane pravosnažno, odnosno da građaninu omogući pravo žalbe. U ovom slučaju nije poštovan ni Zakon o opštem upravnom postupku, niti Zakon o zabrani diskriminacije a posebno Ustav Republike Srpske, član 16 čime je prekršen i Ustav Bosne i Hercegovine član 4.
3) Prema zakonu o krivičnom postupku, podnosilac krivične prijave ima pravo pritužbe na odluku o nesprovođenju istrage postupajućeg tužioca a taj tužilac je dužan da svoju odluku dostavi podnosiocu u pismenom obliku u roku od 3 dana. Tužena Republika Srpska to nije učinila ni po donošenju a ni poslije podnošenja mog zahtjeva za pristup informacijama čime me je diskriminirala u odnosu na ostale građane.
4, 5 i 6) U ovim tačkama tužbenog zahtjeva postavljena su jasna i precizna pitanja, kako se materijalni dokaz sa mjesta zločina našao u takvom stanju kakvom je danas, kako su nastali krvavi tragovi 10 m prije pada Ivone Bajo, te da li je ijednim vještačenjem utvrđeno čime su nanesene sve unutrašnje povrede kod djevojčice. Tuženu Republiku Srpsku niko nije pitao gdje su nakačili ono što su navodno utvrdili. Tužena je dakle prema zakonu bila dužna da odgovori na postavljena pitanja ili da dostavi dokumente, gdje se nalaze odgovori na ta pitanja a naravno u zabilješki koji pominju ne nalazi se ništa od toga što se vidi iz priloženog dokaza.
7) Tačka 7 tužbenog zahtjeva vezana je za krijumčarenje u Bobar grupi a što nema nikakve veze sa istragom o pogibiji Ivoni Bajo. Tužena Republika Srpska uopšte ni jednom riječju nije komentarisala nikako o tom postavljinom pitanju niti je sud utvđivao detalje o tome. Time je tužena RS, diskriminirala tužioca tako što mu je otela pravo garantovano zakonom o slobodi pristupa informacijama.
8) Umjesto da jasno i precizno odgovori na postavljeno pitanje, recimo vezano za privatnu imovinu kao što je torba, tužena Republika Srpska se ismijava nad prolivenom krvlju ubijenog djeteta i navodi neke činjenice na nekoj stranici na Internetu čime ponižava ne samo porodicu nego i to ubijeno dijete čije ubistvo prikriva.
9) Prema Ustavu Republike Srpske član 23, svaki građanin ima pravo da dobije podatke koje su državni organi prikupljali o njemu i to nema nikakve veze sa pravima iz Zakona o krivičnom postupku u slučajevima kada je neki građanin okrivljen za neko krivično djelo.
Ovdje sud brutalno gazi po Ustavu, ismijava se nad garantovanim građanskim pravima, manipulišući sa pravom iz Ustava i lažno to povezujući sa pravom iz ZOKP-u.

---

OBRAZLOŽENJE Kao prilog ove žalbe dostavljam Zabilješku IT-3/10, koju je tužena RS "nakačila" na svoj sajt kako bi navodno informisala javnost. Iz njenog sadržaja se lako uočava monstruozni kriminal OT Bijeljina ali se prije svega vidi da među "činjenicama" koje su "utvrđene" ne postoji nijedna riječ o torbi, niti o tome kako su nastali tragovi krvi prije pada a niti o tome čime su nanesene sve unutrašnje povrede. Osnovni sud ne samo da se nije bavio time, postoje li ovi podaci uopšte nego se nije potrudio ni da utvrdi adresu web stranice na kojoj se navodno nalazi ili se nalazila pomenuta zabilješka. Osim toga ovde se radi o privatnoj imovini i tužena je dužna da odgovori vlasniku torbe na postavljeno pitanje u skladu sa ZOSPI-a a u istom nema ni pomena o "kačenju" informacija na internet, nego se predviđa neposredni uvid, kopiranje i slanje na kućnu adresu. Izmišljanje nepostojećih odredbi u zakonu je sraman čin s obzirom da se time štite kriminalci koji su uništili predmet vlasništvo Budimke Bollin Bajo koju zastupam.
Osnovni sud u Bijeljini može ovu presudu objaviti na internetu kako bi informisao javnost ali je dužan, što je i učinjeno istu da mi uruči u pismenom obliku te omogući pravo na žalbu garantovano zakonom. OT Bijeljina naprotiv nastupa kao banda drumskih razbojnika i izdaje usmenu fašističku naredbu kojom se diskriminišu svi srodnici ubijene djevojčice Ivone Bajo a svojim odlukama sudovi u Bijeljini, nezakonito retroaktivno pokušavaju da legalizuju taj fašizam i time nedvosmisleno sami definišu OT Bijeljina prije svega a time i RS kao mafijašku, fašističku zločinačku organizaciju i saučestvuju u uništavanju privatne imovine, ubistvu i prikrivanju ubistva osmogodišnje djevojčice, prikrivanju krijumčarenja preko Bobar grupe a sada je definitivno jasno da su svi organi smješteni na adresi Vuka Karadžića broj 3 saučesnici u pljački preko 150 miliona KM kroz Bobar banku i pranju novca narko mafije jer su me dana 05.09.2012. spriječili da o tom kriminalu podnesem krivičnu prijavu i umjesto toga uhapsili sa optužbom da sam "povišenim tonom" rekao da su predsjednik, poslanik i glavni tužilac tužene RS kriminalci, što je moje prava garantovano članom 32 Ustava RS a sada je jasno i da je to istina... Osnovni sud u Bijeljini licemjerno izražava "razumjevanje" prema meni a u stvarnosti razumjevanje pokazuje isključivo prema zločinačkoj organizaciji OT Bijeljina. Pri tome se tvrdi da sud ne može preinačavati odluke državnih organa ne navodeći na koju se odluku misli. Da li na onu fašističku o zabrani pristupa svim srodnicima ubijenog djeteta ili na odluku OT Doboj o nesprovođenju istrage protiv mene po lažnoj optužbi za "Ugrožavanje sigurnosti". Iako je dakle OT Doboj poslije 30 mjeseci detaljne istrage odustao od optužnice za bilo kakvo krivično djelo, Osnovni sud se usuđuje da mi spočitava prijetnje nasilnim ulaskom pozivajući se na zabilješku sudske policije, koja je bila dio dokaza u istražnim radnjama OT Doboj a čak i ta zabilješka se smišljeno lažno citira, jer se "zaboravlja" da je autoru tada to samo tako izgledalo. Time je i pominjanje pretpostavke nevinosti potpuno obesmišljeno jer iako je OT Doboj pismeno poslije istrage utvrdio da sam nevin, zločinačka organizacija OT Bijeljina i dalje prema meni primjenjuje fašističke metode a Osnovni sud ih opravdava i podržava. O lažima glavnog okružnog tužioca i navodnim razgovorima sa drugim tužiocima, neću trošiti vrijeme (iako ovaj prvi kaže da nema više o čemu da raspravlja) a samo se pominje "razgovor" sa g. Gruhonjićem. To je kriminalac koji me ja lažno prijavio za ugrožavanje sigurnosti a onda došao u mom prisustvu da vrijeđa stručnost i znanje ovde postupajućeg sudije u parnici 80 0 P 034147 11 P, zahtijevajući da smjesta odbaci tužbu a on neće više dolaziti nego će koristiti druge metode i kako uopšte može biti moguć razgovor sa takvim bahatim i uobraženim zločincem koji čak i sudiju na ročištu vrijeđa i prijeti mu (pravosudnom mafijom iz UDT-a očito). Jasno je da su te metode uspjele jer je sud proglasio krivično djelo građana za službenu radnju iako je drugi tuženi g. Debeljević jasno priznao u odgovoru sudu da nikada nije postupao niti u jednom predmetu vezanom za mene i moje pravne interese. Tu je dakle istinita izjava stranke tretirana od ovde postupajućeg sudije kao laž da bi ga oslobodio odgovornosti, dok naprotiv zabilješka sudske policije o "nasilnom" ulasku već utvrđano od OT Doboj da je netačna u ovoj parnici se proglašava kao istinita da bi se legalizovao fašizam OT Bijeljina.
Da je LAŽ, LAŽ i samo LAŽ jedini argumet OT Bijeljina dokaz je i "Zabilješka 1419/10" u kojoj stoji na drugoj strani uokvireno pravougaonikom da sam više puta tražio razgovor sa glavnim tužiocem a da su oni cijelo vrijeme LAGALI sa nisu nadležni. Na znanje svima, tužiocima sudskoj policiji, sudijama i građanima... moje je pravo da prijavim krivično djelo u najbližem tužilaštvu bez obzira čija je nadležnost, pa makar prijavio otmicu izvršenu u Doboju tužiocu u Trebinju a ne zaboravimo da cijelo to vrijeme zločinačka organizacija drži u svom posjedu nezakonito predmete vlasništvo Budimke Bollin i ne odgovara na zahtijeve iz februara 2010-te. PA SAD KO GOD ŽELI DA BUDE SAUČESNIK TE MAFIJAŠKE ORGANIZACIJE NEKA IZVOLI A JA ĆU IMENA SVIH OBJAVITI NA INTERNETU KAO SAUČESNIKA U PRIKRIVANJU UBISTVA DJEVOJČICE IVONE BAJO A OVDE POSTUPAJUĆI SUDIJA MIĆIĆ LJUBIŠA IMA ČAST DA BUDE PRVI IMENOVAN.
Osim toga, sve sudije koje su postupale u bilo kom predmetu u kome sam priložio dokaze ubistva smatram saučesnicima, kao i Osnovni i Okružni sud u cjelini. No neka niko ne brine jer ga štiti pretpostavka nevinosti, kao što je štitila i Milana Vukelića, Nedeljka Radmana, Dijanu Milić i mnoge druge.
JA SAM USPIO DA PREŽIVIM NAPADE MAFIJE ALI ONI NISU... A SUD MI USKRAĆUJE PODATKE O NADZORU KOJI JE VRŠEN NADA MNOM...
U zapisniku Prekršajnog suda u Bijeljini 80 1 Pr 004323 11 Pr stoji da je svjedok sudski policajac MIĆIĆ Zoran izjavio kako je zabranjen pristup svim srodnicima Ivone Bajo. Ovde je postupajući sudija MIĆIĆ Ljubiša, asistent je bila MIĆIĆ Nada, a živimo u gradu gdje je gradonačelnik MIĆIĆ Mićo i naravno gdje je zabranjen ulaz svakom ko se preziva Bajo. Samo ovo bi bilo dovoljno za osnov sumnje o diskriminaciji i samo možemo zamisliti šta bi se desilo da neki Bajo konkuriše za prijem u radni odnos u OT Bijeljina.
Ovo je samo mali dio kriminalnih radnji suda izvršenih sa ciljem da se zaštiti tajkunsko politička mafija kojoj je na čelu tiranin i diktator, samozvani "glavni baja" mješavina Kaponea i Hitlera i to više Ala nego Adolfa. Upozoravam sud i sve sudije ponaosob da je na vlasti najobičnija razbojnička banda koja Skupštinu i Vladu formira kupujući poslanike koje naziva "papcima", narod tretira kao stoku, primjenjujući fašističke metode. Dužnost suda je da zaštiti Ustav i garantovana prava inače je saučesnik u tome a kada građani zbace tirane sa vlasti svako će pred narodnim sudom odgovarati za svoje postupke...

PRILOZI

Zabilješka IT-3/10 Zabilješka 1419/10

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

DOPUNA TUŽBE 80 0 P 057426 14 P

Iako je sud odbio da zaštiti prava garantovana Ustavom RS, što mu je dužnost prema članu 5 ZOS-a, to rješenje je postalo pravosnažno tek početkom 2012-te, što znači da je za terorističko postupanje prema meni i mojoj porodici tokom dvije godine 2010. i 2011. služila LAŽNA OPTUŽBA za "ugrožavanje sigurnosti" i LAŽNI DOKUMENT 80 1 Pr 000670 10 Pr, sa ovjerenim neistinitim sadržajem. SVE IZVRŠENO SA CILJEM DA SE PRIKRIJE UBISTVO DJETETA IZVRŠENO PRILIKOM KRIJUMČARENJA DANA 23.07.2009.

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

Predmet:80 0 P 057426 14 P	TUŽBA
Tužilac:	ZDENKO BAJO MAJKE JEVROSIME 20 / 76300 BIJELJINA
Tuženi:	REPUBLIKA SRPSKA Pravobranilaštvo RS, Vuka Karadžića broj 4, 78000 Banja Luka
Vrijednost spora:	400 (četiri stotine) KM

DOPUNA TUŽBE 80 0 P 057426 14 P

Uz ranije predat tužbeni zahtijev sa 3 tačke dodajem i jednu novu te uređen i potpun tužbeni zahtjev slijedi:
I) 1) Tužena RS je putem svog organa OT Bijeljina izdala neustavnu i nezakonitu USMENU naredbu, koju je sprovodila putem Sudske policije "da se tužiocu zabrani pristup u OT Bijeljina" čime je nezakonito oduzela prava tužitelja, garantovana članovima 16 i 48 Ustava RS te se obavezuje da isplati tužiocu Zdenku Baji, u svrhu nadoknade nematerijalne štete, u roku od 30 dana 100 (sto) KM, odštete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda, časti, slobode i prava ličnosti.
2) Tužena RS je dana 05.09.2012. putem svojih organa OT Bijeljina, Sudske policije i MUP-a spriječila tužitelja Zdenka Baju da na zakonom propisan način podnese krivičnu prijavu u OT Bijeljina, lišila ga slobode i nezakonito zadržala u pritvoru od 14:10 do 01:30, 06.09.2012 ne izvevši ga pred Sud u roku od najkasnije 12 sati, čime je prekršila pravo ličnosti, (član 7 ZOP-a, stav 2) te se obavezuje da isplati tužiocu Zdenku Baji, u svrhu nadoknade nematerijalne štete, u roku od 30 dana 100 (sto) KM, odštete za pretrpljene duševne bolove.
3) Tužena RS je dana 23.06.2011. putem svojih organa OT Bijeljina, Sudske policije i MUP-a spriječila tužitelja Zdenka Baju da na zakonom propisan način podnese krivičnu prijavu u OT Bijeljina, lišila ga slobode i nezakonito zadržala u pritvoru od 14:30 do 19:00, ne izvevši ga pred Sud u roku od najkasnije 12 sati, čime je prekršila pravo ličnosti, (član 7 ZOP-a, stav 2) te se obavezuje da isplati tužiocu Zdenku Baji, u svrhu nadoknade nematerijalne štete, u roku od 30 dana 100 (sto) KM, odštete za pretrpljene duševne bolove.
4) Tužena RS je kreirala i pustila u promet dokument, presudu Prekršajnog suda 80 1 Pr 000670 10 Pr od 12.08.2010 sa lažno ovjerenim sadržajem. odnosno lažnim pečatom pravosnažnosti, te se obavezuje da isplati tužiocu Zdenku Baji, u svrhu nadoknade nematerijalne štete, u roku od 30 dana 100 (sto) KM, odštete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda, časti i prava ličnosti.
II) Tuženoj RS se naređuje da na ime sporednih potraživanja prekine sa radnjama koje povređuju pravo ličnosti tužioca Zdenka Baje, odnosno sa primjenom neustavne i nezakonite naredbe o zabrani pristupa u OT Bijeljina u skladu sa članom "Zahtjev da se prestane s povredom prava ličnosti" ZOO, pod prijetnjom plaćanja novčanog iznosa od 100 KM po svakom danu nepoštovanja ove naredbe.

---

Na osnovu člana 54 ZOPP-u: (1) Tužilac može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave. (2) Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno ili, kad tužilac ima pravni interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa. (3) Ako odluka o sporu zavisi o tome postoji li ili ne postoji neki pravni odnos koji je tokom parnice postao sporan, tužilac može pored postojeceg zahtjeva istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji, odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica teče nadležan za takav zahtjev. (4) Isticanje zahtjeva prema odredbi stava 3. ovog člana neće se smatrati preinakom tužbe. ističem dodatni:
TUŽBENI ZAHTIJEV ZA UTVRĐENJE I predlažem da sud donese slijedeće: RJEŠENJE
1) Osnovni sud u Bijeljini je utvrdio da tužena RS nikada nije uručila tužitelju Zdenku Baji pismeno riješenje u zabrani pristupa u OT Bijeljina, niti je omogućila pravo žalbe na takvu odluku.
2) Osnovni sud u Bijeljini je utvrdio da Rjesenje 80 1 Pr 000670 10 Pr od 12.08.2010 nikada nije postalo pravosnažno, s obzirom da je dana 22.12.2010. odlukom Okružnog suda u Bijeljini 80 1 Pr 000670 10 Pžp postupak obustavljen.

---

DODATNE ČINJENICE I DOKAZI
Početkom 2010-te sam otkrio više dokaza o teškim krivičnim djelima prije svega pripadnika OT Bijeljina od kojih je jedan od ključnih materijalni dokaz sa mjesta ubistva osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo koji je uklonjen i opran benzinom. To je izazvalo reakcije u vidu osvete direktnih krivaca koji su me prvo sprečavali u pristupu informacijama a onda lažno prijavili za ugrožavanje sigurnosti kako bi me eliminisali kao opasnost po svoje kriminalne poslove. S obzirom da sam podneo više krivičnih prijava i pritužbi, kao protivteža njima služile su te lažne optužbe i opisivanja kao ludaka i psihopate pod istragom a takođe je na rješenje 80 1 Pr 000670 10 Pr od 12.08.2010 uprkos tome što je odlukom Okružnog suda u Bijeljini 80 1 Pr 000670 10 Pžp postupak obustavljen, udaren pečat pravosnažnosti, te je takav falsifikovani dokument pušten u promet i njime opravdavan diskriminatorski tretman koji se sprovodio nad cijelom porodicom Bajo 2010-te i kasnije.
Po usmenim informacijama još uvijek neprovjerenim, što za ovu parnicu nije ni bitno, nalog za taj kriminal došao je iz Ureda glavnog tužioca OT Bijeljina. Isti organ je sačinio odgovor tužene RS, odnosno asistirao Pravobranilaštvu RS u parnici 80 0 P 043325 13 P 2, gdje je takođe pokušano korištenje falsifikata, (dokaz je pomenuti spis). U tom odgovoru tvrdi se da je naredba o zabrani pristupa izdata zbog navodnog remećenja reda i mira 08.07.2010. što je naravno laž. Dokaz za to je kompletan spis 80 1 Pr 000670 10 Pr vezan za dan 10.08.2010.. Iako je u pitanju događaj od cijelih mjesec dana kasnije, u opisu i zabilješkama se ne pominje nikakva zabrana (jer se tada tajno sprovodila) nego se navodi da mene i sestru niko "nije mogao" da primi, te laž koja je više puta ponavljana "da OT Bijeljina nije nadležno" za slučaj Ivone Bajo, odnosno nove dokaze koje smo sestra i ja donosili kako o ubistvu tako i o krijumčarenju.
Dakle iz svega se dokazuje da je naredba o zabrani pristupa bila smišljeno donesena usmeno da bi bila tajna, odnosno da ne bi postojali dokazi za takvo bezakonje. Tek dana 23.06.2011. odbijanjem da postupim po nezakonitoj naredbi sve dok ne dobijem pismeno riješenje, uspio sam da isprovociram događaje poslije kojih sam došao do dokaza da ta naredba postoji i to na prekršajnom sudu 19.08.2011.
Iako je sud odbio da zaštiti prava garantovana Ustavom RS, što mu je dužnost prema članu 5 ZOS-a, to rješenje je postalo pravosnažno tek početkom 2012-te, što znači da je za terorističko postupanje prema meni i mojoj porodici tokom dvije godine 2010. i 2011. služila LAŽNA OPTUŽBA za "ugrožavanje sigurnosti" i LAŽNI DOKUMENT 80 1 Pr 000670 10 Pr, sa ovjerenim neistinitim sadržajem.
SVE IZVRŠENO SA CILJEM DA SE PRIKRIJE UBISTVO DJETETA IZVRŠENO PRILIKOM KRIJUMČARENJA DANA 23.07.2009.
Osim dokaza u prilogu predlažem da sud izvrši uvid u naprijed navedene spise 80 1 Pr 000670 10 Pr i 80 0 P 043325 13 P 2.

PRILOZI

80 1 Pr 000670 10 Pr 80 1 Pr 000670 10 Pžp

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

OBAVJEST PO TAKSI

Tužilja poziva Osnovni sud da izvrši uvid u spis i provjeri da li postoji pomenuti prijedlog ili je zagubljen, kao što su bili "zagubljeni" materijalni dokazi ubistva Ivone Bajo, ćerke tužilje Bolin, kako su bili zagubljeni vozači i kamion koji su švercovali robu u firmu poslanika tužene RS, zagubljeni milioni kokainske mafije, koje je RS prala preko Bobar banke.

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

Predmet: 80 0 P 043324 13 P 2	TUŽBA
Tužilac:	BUDIMKA BAJO BOLLIN MAJKE JEVROSIME 20 / 76300 BIJELJINA
Tuženi:	REPUBLIKA SRPSKA Pravobranilaštvo RS, Vuka Karadžića broj 4, 78000 Banja Luka
Vrijednost spora:	5300000 (pet miliona i tri stotine hiljada) KM

OBAVJEST PO TAKSI

Obavještavam Osnovni sud u Bijeljini da je odmah uz tužbu, dostavljen i prijedlog za oslobađanje od plaćanja takse shodno ZOST-a.
Za svo ovo vrijeme od preko dvije godine nije poslata nijedna obavijest od strane suda u smislu da se prijedlog ne prihvata, da nije dozvoljen niti nešto slično, odnosno Osnovni sud nije doneo nikakvo rješenje po tom prijedlogu.
Dakle trenutno stanje je sledeće:
Osnovni sud uopšte nije odlučivao o prijedlogu, niti je doneseno rješenje a poslat je poziv za plaćanje takse.
Kako se "smatra da je pogrešno tumačenje propisa, moguće u redovnom postupanju organa vlasti prilikom obavljanja službenih dužnosti" kao i nenamjerno previđanje dijela materijala u spisu od oko 200 strana, tužilja poziva Osnovni sud da izvrši uvid u spis i provjeri da li postoji pomenuti prijedlog ili je zagubljen, kao što su bili "zagubljeni" materijalni dokazi ubistva Ivone Bajo, ćerke tužilje Bolin, kako su bili zagubljeni vozači i kamion koji su švercovali robu u firmu poslanika tužene RS, zagubljeni milioni kokainske mafije, koje je RS prala preko Bobar banke.
Zagubljen je i Ustav RS, ljudska prava, članovi iz ZOPP-u, ZOKP-u, brojne krivične prijave i dokazi o kriminalu OT Bijeljina, koje je glavni krivac za prikrivanje ubistva.
Tako da je sasvim prirodno da je zagubljen i prijedlog za oslobađanje od plaćanja takse...

---

BUDIMKA BOLLIN BAJO (adresa 1) KIRCHENFELD 65 8052 ZURICH (adresa 2) Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina

po punomoći OPU-559/2010 : ZDENKO BAJO Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

ZALBA NA PRESUDU 80 0 P 043324 13 P2

Kako je tužilja Bollin predlagala tuženoj RS još 2011-te da iskoristi dokaze o krivičnim djelima i pokrene istražne radnje u kom slučaju tužba ne bi bila ni podnesena, ovom prilikom se ističe da tužilja neće odustati od svojih prava i razotkrivanja istine, čak i da joj bude isplaćena kompletna tražena odšteta.

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

Predmet: 80 0 P 043324 13 P2	TUŽBA
Tužilac:	BUDIMKA BAJO BOLLIN MAJKE JEVROSIME 20 / 76300 BIJELJINA
Tuženi:	REPUBLIKA SRPSKA Pravobranilaštvo RS, Vuka Karadžića broj 4, 78000 Banja Luka
Vrijednost spora:	5300000 (pet miliona i tri stotine hiljada) KM

ŽALBA NA PRESUDU 80 0 P 043324 13 P2

PRESUDA SE OVOM ŽALBOM POBIJA U CJELINI, ZBOG POVREDE ODREDABA PARNIČNOG POSTUPKA, POGREŠNO I NEPOTPUNO UTVRĐENOG ČINJENIČNOG STANJA TE POGREŠNE PRIMJENE MATERIJALNOG PRAVA, VEZANO ZA ČLANOVE 208 - 211 ZOPP, ŠTO ĆE BITI OBRAZLOŽENO U TEKSTU ŽALBE!
Predlažem da drugostepeni sud shodno članu 225, stav 5 preinači prvostepenu presudu i usvoji postavljeni tužbeni zahtijev, za šta ću argumente iznijeti u nastavku ili alternativno s obzirom da je prvostepeni sud propustio utvrditi bitne činjenice da se prema stavu 3 istog člana predmet uputi prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Kako je tužilja Bollin predlagala tuženoj RS još 2011-te da iskoristi dokaze o krivičnim djelima i pokrene istražne radnje u kom slučaju tužba ne bi bila ni podnesena, ovom prilikom se ističe da tužilja neće odustati od svojih prava i razotkrivanja istine, čak i da joj bude isplaćena kompletna tražena odšteta. S druge strane otvorena je i dalje mogućnost dogovora ali naravno ne pod istim uslovima. Ukoliko i drugostepeni sud ignoriše sve predate dokaze i povrede odredaba parničnog postupka te potvrdi presudu, tužilja će dalju pravnu borbu nastavite odmah pred sudom u Strazburu, za šta je s obzirom na naredbu kojom se diskriminiše cijela njena porodica, već imala uslove...

---

Osnovni sud u Bijeljini je prekršio više članova iz ZOPP-u, počev od člana 99, te 7, 101, 102, 103, 123, 128, vezano za prava stranaka koja je sud oduzeo a dužan ih je štititi članom 10, odnosno spriječiti zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Naime u zapisniku sa glavne rasprave održane 24.09.2014. stoji "Nakon toga punomoćnik tužiteljice izjavi: da želi predati u spis u dva primjerka u pisanoj formi svoje mišljenje o sadržini vrijednosti predloženih dokaza u ovom sporu („glavna rasprava"), pa se u spis prilažu dva primjerka, za sud i suprotnu stranu."
Ovde se u stvari ne radi ni o kakvom mišljenju, (jer i ne nosi takav naslov) nego o radnom tekstu za izvođenje dokaza, koji je sačinjen još prije pripremnog ročišta za slučaj da punomoćnik tužilje ne dočeka živ glavnu raspravu. Sud dakle nije dozvolio tužilji da izvodi dokaze, (što je očekivano i predviđeno) pa je s obzirom da tokom postupka upravlja sud a ne stranke, prihvaćena opcija da se tekst koji je trebao biti pročitan u zapisnik, preda u pisanom obliku, pri čemu je preimenovan u "mišljenje". Ovime se pokazuje da ne može postojati nikakva regularnost sudskog postupka bez tonskog snimanja rasprava a što tužena RS smišljeno izbjegava da obezbijedi.
Iz donesene presude se vidi da taj tekst na 14 gusto kucanih strana nije ni pročitan od strane suda, s obzirom da se ne osporava nijedan od navedenih argumenata a obrađeni su svi predati dokazi te se od drugostepenog suda očekuje da detaljno analizira sadržaj i uvjeri se u snagu dokaznog materijala, kako o kršenju prava tužilje tako i o teškim krivičnim djelima.
Osnovni sud u Bijeljini nije prihvatio digitalne dokaze priložene na disku, (fotografije, audio snimke razgovora sa nadležnim tužiocem koja ne želi da prihvati dokaze i uzme izjavu, te vještaka koji ne zna ništa ni o presječenom kaišu torbe, ni o kvaru na kamionu a čak nema pojma ni o unutrašnjim povredama, nego samo o površinskoj. Ni drugi predloženi dokazi osim štampanih, (predmeti, svjedoci) što je pismeno zatraženo od suda nisu prihvaćeni, te je dokazni postupak potpuno obesmišljen i spriječen od strane suda.
Osnovni sud u Bijeljini na strani 4 presude navodi "Prije svega, sud u pamičnom postupku nije ovlašten da ispituje zakonitosti odluka krivičnog suda, odnosno akata i odluka tužilaštva, kao i dr. organa vlasti, nego se, u konkretnom slučaju, uzima u obzir da li su organi vlasti tužene postupali u okviru zakonskih ovlaštenja, odnosno da li postoji odgovornost označene tužene ako je šteta nastala kao posljedica takvog rada njenih organa vlasti koji se mogu smatrati prekoračenjem, zloupotrebom ili pogrešnom primjenom datih ovlaštenja.."
Tužilja Bollin uopšte nije tražila preispitivanje bilo kakve odluke a jedina koja postoji u pismenom obliku je odluka o nesprovođenju istrage od 04.01.2010. Od suda se tražilo sa utvrdi da li su kršena prava tužilje za vrijeme i poslije okončanja istražnih radnji vezano za pogibiju njene kćerke i to sprečavanje dostave dokaza i podnošenje prijave za vrijeme te po okončanju istrage, propuštanje da ustanovi kako je materijalni dokaz torba, uklonjena sa lica mjesta, čime je presječena, zašto je opran kaiš i ko je to učinio. Tužena RS takođe smišljeno nije utvrdila čime su nanesene sve unutrašnje povrede, jer vještak koji je angažovan o njima NEMA POJMA...."
Osnovni sud u Bijeljini na strani 4 presude navodi "Naime, organ koji postupa u okviru zakonskih ovlaštenja nije odgovoran za pogrešno tumačenje zakonske norme. Primjena neodgovarajuće zakonske norme, sama po sebi nije povreda dužnosti u vršenju funkcije organa vlasti tužene. Ovde se postavlja pitanje odakle sudu ovakav stav, kada se tužena nije na njega pozivala u svom odgovoru niti je izvodila bilo kakve dokaze ??? Dakle tužena RS uopštre nije tvrdila da je postupala u skladu sa zakonom, niti je dostavila bilo kakav dokaz da su argumenti tužilje Bollin netačni, odnosno da je postupala u okviru zakonskih ovlaštenja. Stav tužene je bio da tužbeni zahtjev nije utemeljen na činjenicama i dokazima a ne da je postupala u skladu sa zakonom. Osnovni sud u Bijeljini je uprkos tome izneo navedeni stav ne utvrdivši da li je bili prekoračenja zakona ili ne i ne osporfivši nijedan argument tužilje Bollin iznesen u tužbenom zahtjevu, potkrepljen dokazima i objašnjen u tekstu "glavna rasprava".
Istina je da organ koji postupa u okviru zakonskih ovlašćenja, nije odgovoran za pogrešno tumačenje zakonske norme ali ovde ne samo da nema nikakvog postupanja u okvirima zakona, nego se radi o smišljanom organizovanom kriminalu a zakon kaže da:
Pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija (član 172. stav 1. ZOO). Za primenu ove odredbe potrebno je da je šteta prouzrokovana građanima i pravnim licima, da je prouzrokovana od strane državnog organa ili organizacija koja vrše javna ovlašćenja, da postoji uzročna veza između vršenja dužnosti službenog lica i prouzrokovane štete i da je šteta nastupila zbog nezakonitog ili nepravilnog rada državnog organa.
Nezakonit rad se manifestuje kao postupanje protivno zakonu, drugom propisu ili opštem aktu, ili pak propuštanjem da se zakon, drugi propisi ili opšti akt primeni. Predmet tužbenog zahteva je naknada štete prouzrokovane nepravilnim radom tužene RS tj. njenih organa i posledica je takvog rada koji se ogleda u prekoračenju i pogrešnoj primeni datih ovlašćenja, odnosno smišljenom kršenju prava tužilje i propuštanju da se postupi u skladu sa zakonom na načine opisane u tužbenom zahtijevu.
Nastala šteta na strani tužilje je posledica rada tužene RS koja je nezakonitim postupanjem, (a u najvećem broju slučajeva kriminalnim) kršila načelo da je svako dužan da se uzdrži od postupka (koji se mogu ogledati u činjenju ili nečinjenju) kojim se može drugom prouzrokovati šteta.
Uzrok nastale štete je nepoštovanje Prava garantovanim Ustavom RS, član 15, stav "Licu koje je pritvoreno mora se uručiti pismeno obrazloženo rješenje u času pritvaranja. Protiv ovog rješenja pritvoreno lica ima pravo žalbe" vezano za lišavanje slobode bez ikakve potvrde dana 10.08.2010. Radi se dakle o povredi tog prava i povredi ugleda i časti koje su iz toga proizašle, jer je tužilja morala nedolazak na posao "pravdati" Presudom tužene RS za taj dan. Materijalna šteta uzrokovana propadanjem rezervisane karte je sitnica u odnosu na to da je tužilja, (pošto je etiketirana kao "sklona" prekršajima i krivac za štetu poslodavca zbog nedolaska) dobila rješenje o otkazu. Naknadna obustava postupka nije i ne može otkloniti štetu a posebno ne onu uzrokovanu kršenjem prava iz Ustava.
Osim toga izraz "organ koji postupa u okviru zakonskih ovlaštenja nije odgovoran za pogrešno tumačenje zakonske norme" predstavlja pravu sliku stvarnosti koja se dešava u zemlji a ogleda se u razbojništvu državnih organa nad narodom. Sličan primjer je građanin Milan Vukelić, koji je poslije ukazivanja na kriminal tužene RS, prvo lažno optužen za "Ugrožavanje sigurnosti" privođen pa mu je prijećeno u MUP-u, (postoje video snimci njegove izjave o tome). Da li je ovde neko "pogrešno tumačio zakonske norme" znajući da neće biti odgovoran ?
I je li to što je raznesen eksplozivom ispred zgrade MUP-a u Banjaluci isti primjer "POGREŠNOG TUMAČENJA ZAKONSKE NORME" za šta niko nije odgovoran a ovde tužena RS sve do danas prikriva ubice i nalogodavce ovog monstruoznog zločina, kao što prikriva ubistvo Ivone Bajo. No ako za prvi zločin porodica nije otkrila dokaze u ovom slučaju postoji obilje dokaznog materijala, predatih i o ovoj tužbi. Ni tužena RS ni Osnovni sud nisu dali nikakav odgovor na sva postavljena pitanja, vezano za mrlje krvi, presjecanje kaiša, prikrivanje unutrašnjih povreda, krijumčarenja ITD. Sve ovo je ostalo tajna za sud a OT Bijeljina i dalje prikriva ovaj i mnoge druge zločine...
Nadalje stav Osnovnog suda "Smatra se da je pogrešno tumačenje propisa moguće u redovnom toku stvari u postupanju organa vlasti pri vršenju svoje dužnosti i da stoga ne postoji osnov za odgovomost kada je u pitanju obična nepažnja, u smislu čl. 172. ZOO-a." bi bio adekvatan da je tužilja uhapšena greškom u nekoj raciji, lišena slobode te pretresana i pregledana na ponižavajući način. Ovde se radi o višegodišnjem teroru, planskom i konstantnom kršenju ljudskih prava uz brojna pismena obraćanja i ukazivanja na to i krivična djela. Čak je više puta pismeno navođeno da su krivične prijave iz 2010-te namjerno sakrivene, što se i dokazalo a govoriti o nekoj "OBIČNOJ NEPAŽNJI" poslije 5 godina, preko 200 dolazaka, nekoliko stotina podnesaka, obavještavanja, krivičnih prijava i slično je krajnje neumjesno. Više priloženih dokaza ukazuje da je štetu tužilji načinilo i konstantno čini OT Bijeljina uz asistenciju sudske policije kao organa koji izvršava nezakonite naredbe i sprečava tužilju u ostvarenju Ustavom i zakonima garantovanih prava. Dokazi o tome su predati ali Osnovni sud očito ne želi da ih vidi...
Ništa od tema iz tužbe i dokaznog materijala koje ukazuju na nezakonito i kriminalno postupanje nije bilo predmet zanimanja suda niti je na bilo koji način osporeno ali se zato sud bavio "saslušanjima svjedoka". Saslušanjima do kojih je došlo pošto je neposredno po tragediji tužena RS omogućila nesmetano bjegstvo kamionu, koji je dovezao švercovanu robu, (dokaz izjave vozača Kešmera i Moce o 4 paketa i direktora koji je zatekao samo PAKET) te je prikrivan preko 7 dana, a tek pošto je tužilja lično otkrila tu informaciju, OT Bijeljina je skoro 20 dana poslije nesreće saslušavalo vozače i "pregledalo" kamion. Krijumčarenje "nije primjećeno" prilikom analize izjava, što se može podvesti pod nepažnju ili pogrešno tumačenje pravne norme ali da li je to i višegodišnje sprečavanje tužilje da ukaže na kriminal ?
Osnovni sud u Bijeljini, tek onako bez ijednog dokaza da se radi o nanamjernim greškama, da su prava tužilja Bollin kršena "običnom nepažnjom" i bez iznesenog stava tužene RS o tome, iznosi mišljene da nema odgovornosti državnog organa a o usmenoj naredbi koja se primjenjuje na sve srodnike ubijene djevojčice Ivone Bajo, nema komentara.
AKO JEDNA OSOBA IZJAVI ILI NAPIŠE DA SVI ONI KOJI SU PRIKRIVALI ZLOČINE TREBA DA ZAVRŠE U ZATVORU, ONDA DRŽAVA PRIMJENJUJE SANKCIJU NE SAMO PREMA TOJ OSOBI NEGO PREMA SVIM SRODNICIMA. DA LI JE U OVOM SLUČAJU POSTUPAK TUŽENE RS ZASNOVAN NA ZAKONU ODNOSNO DA LI SU SVI ŽIVI SRODNICI ODGOVORNI AKO UOPŠTE POSTOJI ODGOVORNOST ???
Osnovni sud u Bijeljini čini sve da na ovaj način oslobodi tuženu RS od odgovornosti za neviđeni kriminal, bahatost i bezobrazluk koji pokazuje prema ubijenom djetetu iznoseći stav da "Smatra se da je pogrešno tumačenje propisa moguće u redovnom toku stvari u postupanju organa vlasti pri vršenju svoje dužnosti i da stoga ne postoji osnov za odgovomost kadaje u pitanju obična nepažnja, u smislu čl. 172. ZOO-a." ali da vidimo šta o svemu kaže Ustav RS član 17:
"Svako ima pravo na naknadu štete koju mu nezakonitim ili nepravilnim radom nanose službeno lice ili državni organ, odnosno organizacija koja vrši javna ovlašćenja. Lice koje je neopravdano osuđeno ili nezakonito i bez osnova lišeno slobode, ima pravo na rehabilitaciju, naknadu štete, javno izvinjenje i druga zakonom utvrđena prava." i ZOO-a član Šteta (ZOO 155) "Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njenog povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta); 206 Postojanje krivice (ZOO 158) Krivica postoji kada je štetnik uzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom; 219 Odgovornost pravnog lica za štetu koju uzrokuje njegov organ (ZOO 172) (1) Pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ uzrokuje trećem licu u obavljanju ili u vezi s obavljanjem svojih funkcija; 202 Osnovi odgovornosti (ZOO 154) (1) Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice."
Ovde se dakle radi o višegodišnjim pokušajima da se ostvare prava tužilje koja se krše u raznim oblicima iako se konstantno ukazivalo usmeno i pismeno državnim organima na "pogrešno tumačenje zakonskih normi" i sad bez ijednog priloženog dokaza od strane tužene RS, Osnovni sud legalizuje to bezakonje i karakteriše ga kao možda samo mala nepažnja ???
TUŽENA RS JE "NEPAŽNJOM" OPRALA DOKAZ SA MJESTA ZLOČINA BENZINOM I "NEPAŽNJOM" ODBIJA TUŽILJI DATI OBJAŠNJENJE I VRATITI NJENO VLASNIŠTVO.
A to je samo mali dio terora koji se primjenjivao i dalje postoji prema tužilji. Samo postojanje naredbe koja se odnosi na sve srodnike je dostojno ideologa trećeg rajha i da u ovoj zemlji postoji pravna država, kao što ne postoji svi odgovorni za to i krivična djela koja su u pozadini svega bi odavno bili iza rešetaka.
Na petoj strani presude Osnovni sud konstatuje, (samo dio) od brojnih obraćanja prema OT Bijeljina na koje nikada nije bilo reakcije, te dodaje odgovore Osnovnog suda, navodeći da to nije relevantno. Malo je najasno da li se misli na odgovore suda ili na sve, te treba pojasniti da se dokumentima Osnovnog suda ne dokazuje kršenje prava tužene RS, nego se njima razotkrivaju laži OT Bijeljina. To što tužena ima jednog časnog predsjednika osnovnog suda ne amnestira je od odgovornosti za radnje kriminalnog i korumpiranog OT Bijeljina.
Osnovni sud na dnu pete strane presude navodi "Naime, tužena, tačnije njeni organi vlasti nisu odgovorni za smrt mldb. Ivone Bajo, iz Bijeljine, pa tako tužena ne može odgovarati za smrt iste, jer nije prouzročila njenu smrt, tj. nema nikakve uzročno posljedične veze između kritičnog događaja i djelovanja nekog od službenih lica zaposlenih u organima vlasti tužene, u smislu čl. 201. stav 1. ZOO-a, a u vezi sa čl. 172. istog Zakona.".
I ovaj segment je objašnjen u tužbi, odnosno tekstu "Glavna rasprava". AD Univerzal je dio Bobar grupe, čiji je vlasnik bio nedavno preminuli poslanik Republičke Skupštine tužene RS a ranije gradske u Bijeljini. Radi se o poslovnom partneru tužene sa kojim su se sklapali različiti poslovi, od nabavke automobila upravo preko AD Univerzal, iznajmljivanja prostora do suvlasničkog odnosa u Bobar banci. Najkasnije od 2008-e a vjerovatno i ranije, pa da 25.02.2012. poslovni partneri tužena RS i njen poslanik su prali novac narko mafije te je navedenog datume poslije dojave Interpola evidentirano preko 4 miliona maraka transakcija Darka Šarića.
U sličnim slučajevima kada su službenici tužene RS (Gruhonjić, Debeljavić, Kovačević i Stjepanović) napravili privatno zločinački plan i u svojstvu građana prijavili lažno punomoćnika tužilje Bollin za "ugrožavanje sigurnosti, sud je krivce oslobodio odgovornosti u predmetima 80 0 P 034147 11 P i 80 0 P 048630 13 P iako je recimo g. Debeljević u odgovoru na tužbu (priloženo kao dokaz u ovoj parnici) jasno naveo da nikada nije postupao službeno, vezano za pravne interese punomoćnika i njega lično. Dakle, poslanik tužene RS "nije lično krijumčario NEKU ROBU, niti je prao novac narko mafije za svoje interese negu je to činio u ime RS"...
Dakle tužena RS je na dan ubistva Ivone Bajo, krijumčarila jednu od mnogobrojnih pošiljki kokaina a da su u pitanju i čačkalice to da citiram Osnovni sud u Bijeljini, nije relevantno za ovu parnicu. Poenta je u tome da je tužena RS klasična zločinačka organizacija ogrezla u kriminalu i prikrivanjima zločina putem svojih takozvanih organa i naravno neće da pokrene istragu niti da dozvoli podnošenje prijava na tu temu što je sve vidljivo iz dokaza. Činjenica da je vlasnik AD Univerzal u međuvremenu preminuo, može biti od presudnog značaja, jer predmeti o švrecu su u obradi u KT Sarajevo i Tužilaštvu BIH, te nije isključeno da se istina o svemu objavi prije odluke drugostepenog suda, a možda i kasnije. Stoga bi Okružni sud imao obavezu da navedenim tužilaštvima po službenoj dužnosti dostavi dokaze iz ovog predmeta s obzirom da ih je mnogo više od onoga što je tužilja putem ponomoćnika dostavila poštom...
Osnovni sud u Bijeljini na kraju pete i početku šeste strane navodi više osnova zbog kojih tužilja potražuje štetu među kojima je i jedan netačan. Naime u prvom redu šeste strane stoji "zbog "prekida" istražnih radnji od 01.02.2010." što je pogrešno jer se u tužbenom zahtijevu III (1) navodi sledeće: "Tužena RS od prekida istražnih radnji 01.02.2010. odbija da tužilji Budimki Bollin Bajo obrazloži usmeno ili pismeno, zašto ne postoje mišljanja vještaka o nastanku unutrašnjih povreda, zašto vještak trasolog o njima ne zna ništa, zašto je torba Ivone Bajo u takvom stanju...
Dakle cijela jedna tačka tužbenog zahtijeva i to izuzetno bitna uopšte nije ispravno shvaćena od strane Osnovnog suda u Bijeljini, jer se povreda prava i nanesena nematerijalna šteta na zasniva na prekidu istrage nego na odbijanju da se daju objašnjenja za postavljena pitanja a koja ukazuju da je kompletna istraga smišljeno sabotirana od strane OT Bijeljina.
O stavu Osnovnog suda u Bijeljini "Tokom ovog postupka, tužiteljica nije dovela u uzročno-posljedičnu vezu postupanje van zakonskih ovlaštenja organa vlasti tužene i navodno izazvane duševne bolove i patnje usljed povrede ugleda, časti, prava ličnosti i slobode kod tužiteljice, pa tako ne dokazavši ni odgovomost tužene za nastanak duševnih patnji kod tužiteljice. poslije svega već navedenog izlišan je svaki komentar. U nastavku se međutim aludira na nedostatak "onih dokaza pomoću kojih bi uvjerila ovaj sud o nastanku, uzroku, mehanizmu, trajanju i jačini duševnih bolova, jer sud ne raspolaže određenim stručnim znanjima i vještinama iz određenih oblasti i polja medicine".
Očito se misli na psihijatrijska vještačenja kaja nisu obavezna o čemu će još biti riječi. Tužilja nije predsjednik tužene RS, koji tuži građane zbog klevete prilažući pritom nalaze o psihičkim poremećajima zbog duševnih bolova a potom kad se kandiduje za predsjednika ponovo, saopšte mu da takav nalaz ne bi bio prikladan u predizbornoj kampanji pa se ročište odgodi za 14.10.2014. odmah poslije izbora. Tužilja dakle nama namjeru glumiti ludilo niti lažirati vještačenja kako to čine pojedinci i sama tužena RS, nego sve zasniva na čvrstim dokazima. Dovoljno je što sudska policija opisuje tužilju i njenu porodicu kao ludake, (priložene zabilješke u spisu 73-11 od 24.01.2011. gdje se opisuje cijela porodica kao grupa ludaka a sam punomoćnik u više njih, sredstvima informisanja, dopisima OT Bijeljina, pa je čak i Pravobranilaštvo RS u odgovoru na tužbu 80 0 P 043325 13 P 2 potenciralo "drsko i neobično ponašanje".
Osnovni sud u Bijeljini nema stručna znamja ali ih očito imaju sudska policija, glavni tužilac, njegovi zamjenici i ostali neuropsihijatri u organima tužene RS. Takođe je bitno istaći da iako nema navedena stručna znanja po sopstvenom priznanju vezano za oblast medicine, Osnovni sud je na neki način imao saznanja da je sve u radu državnih organa bilo "okviru zakonskih ovlaštenja te nisu odgovorni za pogrešno tumačenje zakonske norme" s obzirom da ako je i bilo nekih nepravilnosti onda je "u pitanju obična nepažnja". Tužilja nije ni očekivala da pošto je tužena RS pokušala prikriti ubistvo njene ćerke, te je godinama diskriminisala, sada dobije korektno i pravično suđenje ali da umjesto pravnog zastupnika tužene RS, tu ulogu preuzme sud, bez ijednog iznesenog protivargumenta Pravobranilaštva RS je previše očigledna pristrasnost.
Ponovljena teza suda na kraju šeste strane "u slučaju povrede ugleda i časti, prava ličnosti i dr. novčana naknada neimovinske štete pripada samo onda kada je povreda izuzetno teška, tako da je kod povrijeđenog, odnosno oštečenog izazvala naročito jaku duševnu bol. Međutim, u prvostepenom postupku, tužiteljica nije dokazala postojanje naročito jakog stepena duševne boli i straha budući da uopšte nije predlagala i provodila dokaze na okolnosti dužine trajanja i inteziteta trpljenja istih, niti je dokazivala u čemu se sastoji povreda ugleda i časti, te prava ličnosti i na koji način su se te povrede ugleda i časti, kao i povrede prava ličnosti reflektovale na ličnost tužiteljice." je opet neprimjerena pošto je uzrok svemu pogibija jedinog djeteta, te dakle sud "ne razumije" bol majke, koja mjesecima i godinama pokušava dobiti odgovore od tužene RS o spornim pitanjima u čemu je konstantno sprečavana, kao i u dostavi dokaza, pristupu spisu itd, sve navedeno u tužbenom zahtijevu. Što se tiče dokazivanja, svaki dokument je objašnjen u pisanom podnesku "Glavna rasprava" predviđenom za dokazni postupak, koji očito sud nije ni pogledao...
Osnovni sud u Bijeljini očito nije analizirao nijedan od predatih dokaza jer da jeste morala bi izostati šablonska rečenica na kraju presude "Sud je cijenio i ostale dokaze provedene tokom postupka, ali smatra da isti nisu bitni za donošenje pravilne odluke suda u ovoj pravnoj stvari."
Takođe i zabrana pristupa svim srodnicima nastradale Ivone Bajo, jedine ćerke tužilje dovela je do kršenja ZOUP-u, donesena bez ikakve rasprave, bez uručivanja pismene odluke o tome i onemogućavanja prava žalbe na tu odluku, čime je prekršen član 16 Ustava RS "Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom. Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu", te s tim u vezi prava iz člana 48 Ustava RS, stav "Prava i slobode zajamačeni ovim ustavom ne mogu se oduzeti ni ograničiti."
Tužena RS je Poslije odluke o nesprovođenju istrage 04.01.2010. konstantno kršila odredbe ZOKP-u, (što je dakle IZVAN ZAKONSKIH OVLAŠĆENJA) i to konkretno član "Obustava istrage" stav 3, "Prijavljivanje krivičnog djela od strane građana", "Podnošenje prijave" kao i "Prava i dužnosti tužioca", vezano za nove dokaze ne samo za ubistvo djevojčice, nego i za krijumčarenje, sprečavanje dokazivanja itd. O obavezi iz "Pravilnika o radu tužilaštva" 4-satnog rada sa strankama svakoga dana koju ima okružni tužilac ne treba ni govoriti. Kršenjem te obaveze tužena RS je izbjegavala da tužilji pruži usmeno objašnjenja za postavljena pitanja a osim toga je smišljeno kršila i ZOSPI-a neodgovaranjem na zahtjeve.
Podaci o tome kako su nastali tragovi krvi prije pada djevojčice, čime su nanesene sve unutrašnje povrede i prije svega, kako je presječen kaiš torbe, čime, gdje je nestao dio, te ko je i zašto oprao kaiš hemijskim sredstvom su i danas "DRŽAVNA TAJNA" a otkriće tužilje da je materijalni dokaz ubistva sa mjesta zločina uklonio portir AD Univerzal kako bi prikrio ne samo ubistvo nego krijumčarenje, pa i samo postojanje kamiona, kažnjeno je sprečavanjem da o tome podnese prijavu, maltretiranjem, ponižavanjem i lišenjem slobode. Uz sve to ne samo dana 10.08.2010. kada je uhapšena nego tokom cijele 2010-te plasirane su laži da OT Bijeljina nije nadležno, što se vidi iz Zabilješki sudske policije i zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka.
I podatak da je tužilja tražila snimke lica mjesta i obdukcije svog jedinog djeteta još u februaru 2010-te a dobila ih tek 30 mjeseci kasnije, (priloženo rješenje od 12.09.2012.) poslije oko 150 uzaludnih dolazaka, novih zahtijeva, maltretiranja, laži, ponižavanja i diskriminacije tužilje, te lišavanja slobode, (svaka radnja usmjerena na punomoćnika tužilje prilikom pokušaja da ostvari njena prava je udar na prava tužilje), pokazuje svu bahatost, drskost i bezobrazluk pripadnika OT Bijeljina, za šta je odgovorna tužena RS.
Samo lišenje slobode tužilje je učinjeno da bi se krivična prijava protiv portira predata 24.06.2010. uspješno "zagubila" da bi bila spriječena u podnošenju prijave o krijumčarenju, koje je pismeno najavljeno, kao i naravno da se ne odgovori na postavljena pitanja putem ZOSPI-a, niti dozvoli uvid i kopiranje spisa, posebno snimaka obdukcije, lica mjesta i torbe, jer je taj materijal predstavljao opasnost za pojedine tužioce, s obzirom na predmet Specijalnog tužilaštva KTA-ST-122-10. Taj dokaz je istovremeno i jedan od motiva pripadnika OT Bijeljina a Sud ima fotografiju istog u spisu te treba podatke o tome da dostavi Specijalnom tužilaštvu po službenoj dužnosti kao dokaz koji nedostaje a takođe i o tome obavijesti VSITV-e. Podsjećam da je tužiteljica Milić Dijana suspendovana i optužena za mnogo banalnije stvari, (navođenje na lažan iskaz i neprimjerno ponašanje) dok se ovde radi sada je to nesporno o više teških krivičnih djela.
Intenzitet i trajanje duševnih bolova zbog povrede časti, ugleda, slobode i prava ličnosti je osnov tužbenog zahteva, a sve zbog nepravilnog i nezakonitog rada organa R S. Prvostepeni sud se nije bavio ocjenom ove okolnosti, od čega, pored nezakonitog i nepravilnog rada državnog organa, zavisi osnovanost tužbenog zahteva, a zbog pogrešnog stava da u konkretnom slučaju treba izvesti dokaz veštačenjem od strane veštaka psihijatra.
Kada se, u smislu člana 200. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, utvrdi povreda ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, potrebno je utvrditi da li postoji šteta, pa tek potom odmeriti novčanu naknadu. Uslov za naknadu je nesumnjivo i uzročna veza između štetne radnje i posledice. Povredom ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti povređena su ljudska prava, izvršena je štetna radnja.
Duševni bol je individualni subjektivni fenomen i zavisi od strukturalnih i psihičkih osobina ličnosti. Međutim, iako se radi o individualnom fenomenu, sud primenom pravnog standarda analizira sve okolnosti slučaja, pa zato ne mora za činjeničnu podlogu svoje odluke uvek uzeti subjektivnu procenu oštećenog, već će uz pomoć logike, psihologije i životnog iskustva, ceneći objektivne i subjektivne momente, stvoriti uverenje o trajanju i intenzitetu duševnog bola. Pri tome, psihijatrijsko veštačenje nije nužno.
Psihička osećanja u sebi nosi i doživljava ih svaki čovek, pri čemu se zaključak o intenzitetu i trajanju izvlači, ne samo iz subjektivnog prikaza bola oštećenog, nego prvenstveno i iz drugih okolnosti slučaja, psihijatrijsko veštačenje treba izvoditi samo izuzetno.
Što se tiče dužine trajanja i intenziteta duševnih bolova, od čega zavisi postojanje osnova za dosuđivanje naknade sve govori činjenica da je u pitanju jedino dijete tužilje a da tužena RS neprekidno preko 5 godina sprečava tužilju u ostvarenjima SVIH prava, vezano za taj događaj. Dovoljno je reći da je materijalni dokaz sa lica mjesta TORBU, (koja je vlasništvo tužilje Bollin) tužena RS u sadejstvu sa saučesnicima kriminala, uklonila sa lica mjesta, oprala benzinom i izuzela iz istražnih radnji a sve do danas krije taj predmet, ne dozvoljavajući tužilji pristup, fotografisanje niti preuzimanje.
Dodatni dokazi koji se prilažu uz ovu žalbu, (Zahtijev 20.06.2014. i odgovor 26.06.2014.) pokazuju da tužena RS i dalje ponižava tužilju odbijajući odgovoriti na pitanja o mrljama krvi, torbi i nanesenim unutrašnjim povredama, a definitivno se razotkriva da su krivične prijave iz 2010-te zaista bile sakrivene. Osim toga i u ovaj predmet formiran 2014-te godine se sprečava uvid a nije poslato nikakvo obavještenje koje u skladu sa ZOKP-u, mora sačiniti tužilac.
Drugim riječima da je tužena RS dana 10.08.2010. (i tokom cijelog narednog perioda) dozvolila tužilji Bollin da u skladu sa zakonom dopuni prijavu predatu 24.06.2010. i podnese drugu vezano za krijumčarenje, morao bi već tada neki okružni tužilac da zaprimi predmet, te bi propao plan o sakrivanju prijave. Naravno ne manje bitno je i sprečavanje da se pojave novi dokazi u slučaju ubistva Ivone Bajo, jer je očigledno da je umjesto da goni počinioce krivičnih djela i istraži da li mast i ulje na presječenom kaišu torbe, potiču sa trake kojima je bio našpanovan rezervoar kamiona koji je poslije istovara krijumčarene robe pobjegao, OT Bijeljina taj materijalni dokaz oprala benzinom da bi pomogla izvršiocima.
Gledajući globalno, presuda Osnovnog suda bi bila adekvatna i pravno utemeljena da se radi o krađi bicikla za šta državni organi ne mogu pronaći kradljivca dok ih oštećeni vlasnik nervira svakodnevnim dolascima, Ovde se naprotiv radi o pogibiji osmogodišnjeg djeteta a tužena RS između ostalog u svom posjedu još uvjek drži vlasništvo tužilje Bollin, torbu koji je oprala benzinom i odbija da je vrati i naravno pruži objašnjenje za sve, osim ako taj dokaz nije uništen, jer OT Bijeljina u poslednjem odgovoru koji se prilaže na pitanje gdje se nalazi spis KTA-596/09, ne odgovara to što je pitano nego da nije kod njih a gdje je ne zna se...
Drugostepeni sud ima veliku odgovornost, da analizira kompletan dokazni materijal i zaustavi ovaj kriminal ili će se u suprotnom priključiti u prikrivanju ubistva te postati saučesnik zločina...

PRILOZI

Zahtijev 20.06.2014. Odgovor 26.06.2014.

BUDIMKA BOLLIN BAJO (adresa 1) BADENERSTRASSE 23 8952 SCHLIEREN (adresa 2) Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina

po punomoći OPU-559/2010 : ZDENKO BAJO Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902